Kada procesi degeneracije hrskavice kod osteoartritisa (artroze) uznapreduju toliko da konzervativno liječenje koje uključuje fizioterapiju i lijekove nema više blagotvornog djelovanja, vrijeme je za operativni zahvat kojemu je za cilj smanjiti bolove, te povećati ukupnu pokretljivost i funkciju zahvaćenog zgloba. Sam tip i opseg operacije uobičajeno određuje ortoped, a cilj je sa minimalnim zahvatom postići maksimalan učinak. Najčešće se radi o jednoj od slijedećih operativnih tehnika. Artroskopija Ovim minimalno invazivnim zahvatom kojim se umjesto velikog reza u sam zglob ulazi malom kamerom, s jedne i operativnim instrumentom s druge strane, moguće je u određenim situacijama popraviti stanje na zglobu zahvaćenim osteoartritičnim promjenama. Prije svega radi se brušenje, odnosno zaglađivanje neravne hrskavice. To omogućuje manje trenje pri pokretanju, a time i smanjenu bolnost. Moguće je artroskopom ukloniti i eventualno prisutne koštane trnove, koji nastaju kao dio ukupnog procesa artroze. Ova je operativna metoda posebno pogodna kod zahvata na koljenu, skočnom zglobu i ramenu. Postoperativni oporavak je relativno brz, te je u roku od nekoliko tjedana moguće vratiti punu radnu sposobnost. Osteotomija Na zglobu koljena i kuka moguće je da sama artroza više pogađa jedan u odnosu na drugi dio zglobne hrskavice. Konkrettno to znači da sama hrskavica može na jednom dijelu biti deblja, no na drugom. Kada je to moguće, trebalo bi operativno pokušati prebaciti opterećenje sa više na manje oštećeni dio. To se radi upravo tehnikom osteotomije, koja se na kuku čini na način da se butna kost na jednom svom dijelu prereže, umetne „klin“, te ponovno spoji. Na taj se način opterećenje prebacuje na manje oštećenu hrskvicu. Sličan proces vrši se i na koljenu, s tim da se osteotomija čini na goljenici. Jasno je da ovaj operativni zahvat ne može donjeti trajno rješenje problema, ali može odgoditi primjenu naj-težih operativnih zahvata na više godina. Op-oravak poslije ovog zahvata relativno je dug, a može se protegnuti i na više od 6 mjeseci. Artroplastika Ugradnja umjetnog zgloba uvjerljivo je posljednja metoda u liječenju oboljelih od osteoartritisa. Ona ima mnogo podjela, pa tako razlikujemo ugradnju djelomične (samo glavice) ili potpune (glavice i čašice) endoproteze (metalnog implantata). Zatim cementnu i bescementnu endoprotezu (u zavisnosti od načina kojom se endoproteza fiksira za kost). U novije vrijeme pojavila se i nešto poštednija metoda koja se zove „resurfacing“, a označava zamjenu samo jednog manjeg dijela zglobne glavice metalnom komponentom. Odabir najbolje metode zavisiti će, naravno, od stanja u konkretnom slučaju, kao i od starosti pacijenta, očekivane postoperativne fizičke aktivnosti, kao i cijelog niza drugih faktora. Iako se najčešće primjenjuje, na zglobu koljena i kuka, moguće ju je sprovesti i na ramenu, te malim zglobovima šake. Postoperativni oporavak očekivano je dug i ne kraći od tri mjeseca, a često i duži od šest mjeseci. Atrodeza Potpuno ukočenje ili blokiranje zgloba uistinu je krajnji izlaz u nuždi. Na njega se odlučujemo onda kada zbog cijelog niza razloga nije moguće učiniti artroplastiku, ili njeni rezultati ne bi bili zadovoljavajući. Jasno je da nakon ove operacije nisu više mogući pokreti u operiranom zglobu, ali se zato bolovi u većini slučajeva drastično smanje ili potpuno nestanu. Češće no drugdje ovaj se zahvat radi na malim zglobovima palca na nozi i skočnom zglobu, ali rijeđe i na ostalim zglobovima. Oporavak traje nekoliko mjeseci.Bez obzira o kojoj se operativnoj tehnici radi, važno je sprovesti adekvatan i dovoljno dug rehabilitcijski postupak. Isto je tako važno prije same operacije detaljno upoznati pacijenta da dobrim i lošim stranama određene tehnike, te ga uključiti u odabir najboljeg postupka u njegovom konkretnom slučaju.