Molim vas, možete li mi objasniti ovaj nalaz laičkim jezikom i reći mi da li će tu trebati operacija? „Degeneracija trećeg stupnja stražnjeg roga lateralnog meniska, posttraumatska lezija drugog stupnja medijalnog kolateralnog ligamenta, tendinitis apicis patele.“
Generalno, sva oštećenja lokomotornog sustava mogu se podijeliti u tri kategorije. Prva ne zahtijevaju operativni zahvat i daju se sanirati konzervativnim metodama (najčešće fizioterapijom). Treća koristi mogu imati samo od kirurške intervencije. No u sredini su oštećenja koja mogu imati koristi i od operativne i neoperativne terapije. Koji smjer liječenja je najbolje poduzeti, odlučuje se individualno u komunikaciji između liječnika specijaliste, fizioterapeuta i pacijenta, a konačna odluka zavisi od mnogih faktora. Upravo u tu skupinu spada i stanje koje je opisala čitateljica s početka ovog teksta.
Konkretno, nalaz magnetske rezonance upućuje na tri vidljiva oštećenja. Prvo je degeneracija jednog dijela meniska. Tako oštećen meniskus može i ne mora stvarati probleme. Drugo je posttraumatska lezija medijalnog kolateralnog ligamenta. To je vjerojatno i oštećenje poradi kojega je i učinjena magnetska rezonanca, te je vjerojatno rezultat distorzije (uganuća) koljena. Treće je apicitis patellae, što će reći prednja koljenska bol vezana uz upalu hvatišta tetive velikog butnog mišića.
Kako u svom pismu ova čitateljica nije opisala stanje na svom koljenu (u smislu bolova i otoka) te nije navela životnu dob, profesiju, te eventualno sport kojim se bavi, tako je i savjet o najboljem smjeru liječenja u konkretnom slučaju teško dati. Ipak, oštećenje ligamenta u koljenu umjerenog je karaktera i uobičajeno ne zahtjeva kiruršku intervenciju. Slično je i sa stanjem meniska i tetive velikog butnog mišića.
Sve u svemu, a ako se i liječnik specijalist ortoped slaže, preporučio bih neoperativno liječenje u konkretnom slučaju. Ono započinje uobičajenim postupcima iz domena fizioterapije u obliku metoda koje smanjuju bolnost i pospješuju reapsorpciju otoka (ako ga ima), te cijeljenje, u ovom slučaju oštećenog ligamenta. Nešto kasnije uključuju se i metode kinezioterapije, odnosno specijalno koncipiran program vježbi sa ciljem daljnje stabilizacije koljena, te rješavanja prisutnog mišićnog disbalansa. U slučajevima djelomičnog puknuća jednog od vanjskih ligamenata koljena, cijeljenje, kao i ukupno liječenje rijetko je kraće od tri mjeseca. Dok, s druge strane, sanacija oštećenja tetive velikog butnog mišića, naročito ako je povezano sa konstantnom bolnošću može potrajati i duže. Cijeli proces u nekim slučajevima možemo ubrzati i primjenom terapije udarnim valom.
