Moglo bi se reći da oporavak bolesnika nakon moždanog udara počinje već liječenjem u bolnici. Prvo i najvažnije je da treba provesti sve postupke kako bi bolesnik preživio i kako bi spriječili sljedeći moždani udar. Mogućnost ponovnog moždanog udara je najveća u prvoj godini oporavka. Rizik od ponovnog udara je također povezan s rizičnim faktorima kao što su povišeni krvni tlak, povišeni kolesterol i šećerna bolest. S početkom liječenja bolesnika u bolnici počinju RANE REHABILITACIJSKE MJERE koje provode u početku fizioterapeut i medicinska sestra, a kasnije se mogu tu uključiti i članovi obitelji, jasno nakon otpusta bolesnika iz bolnice. Tu spadaju okretanje bolesnika u krevetu i pasivno vježbanje paraliziranih udova. Time se postiže zadržavanje pokretljivosti zglobova, pospješenje cirkulacije, i sprječavanje nastanka dekubitusa. KASNA REHABILITACIJA koja se isto provodi u bolnici sastoji se u tome da bolesnik aktivno sudjeluje u fizikalnoj, okupacionoj i govornoj terapiji kao i u raznim grupnim aktivnostima i edukacijskim programima. Svrha toga je da se vrati bolesnika u ono stanje prije moždanog udara a to se prije svega odnosi na HOD I GOVOR. Često bolesnik mora ponovno naučiti hodati,govoriti, odijevati se, prati… Rehabilitacija je veoma važna zato jer ona pomaže bolesniku da sačuva ili ponovno stekne sposobnosti koje će mu omogućiti što samostalniji život u svakodnevnim aktivnostima, kao i povratak u društveni život. Zato je jako važno da bolesnik ostane u kontaktu s drugim ljudima. VAŽNO JE NE ODUSTATI!! Treba ga stalno poticati da se bavi hobijima, treba registrirati njegov svaki uspjeh i napredak, pohvaliti ga i bodriti u tome jer će se tada osjećati potebnim za druge i to će mu omogućiti ponovnu kompletnu socijalizaciju. ULOGA OBITELJI. Obitelj je od izuzetne važnosti za oporavak oboljelog, jer članovi obitelji mogu biti presudan faktor na održavanju motivacije bolesnika, kao I na poboljšanje kvalitete života samog oboljelog. Treba znati da je to jedan vrlo težak trenutak u svakoj obitelji gdje dolazi do velikih promjena, od financijskih do fizičkih I emocionalnih. U prvom trenutku prisutna je zbunjenost i strah od novonastale situacije, a potom polako idu prilagodbe. Situacija može biti osobito teška ako se o oboljelom koji je teže pokretan uglavnom brine samo jedna osoba u obitelji,. Zbog toga treba biti u kontaktu sa medicinskom sestrom koja će obavljati njegu, fizioterapeutom, te liječkom o opće medicine, kako bi se zajedničkim snagama napravio za bolesnika najbolji plan oporavka I treba TRAŽITI POMOĆ I POTPORU cijele obitelji. PRILAGODBE NOVONASTALOJ SITUACIJI. U prvom redu su to određene prilagodbe u kući koje će biti neophodne kako biste se sigurnije kretali, kao što je uklanjanje pragova,ograda na stubištima,neklizajuće podloge u kadi ,raspored najmeštaja kako biste se mogli lakše i sigurnije kretati. Hranjenje i oblačenje trebati će ponekad ponovno naučiti, naučiti na koji način to uraditi što jednostavnije i brže. Najvažnije je da budete strpljivi, jer za uvježbavanje spretnosti treba vremena. Zapamtite u rehabilitacijskom timu najvažnija osoba je upravo SAM BOLESNIK. O vama ovisi brzina I opseg oporavka, Vi trebate svaki put kada osjećate potrebu, tražiti pomoć okoline, postavljati pitanja i iznositi probleme s kojima se susrećete,kako biste sudjelolvali u donošenju odluka o svome liječenju I što prije uspostavili što bolju kvalitetu života.