Nedavno je, emisiji "U mreži prvog" na Hrvatskom radiju tema bila zdravstvena ispravnost hrane. Ponajviše zbog brojnih slučajeva hrane zaražene salmonelom u domaćim trgovačkim lancima. Gost je bio i Marijan Katalenić iz Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo. Tvrdio da je preko 90 posto hrane na tržištu zdravstveno ispravno. Iz čega ja zaključujem da je nešto manje od 10% hrane zdravstveno neispravno.
No, hajdemo citirati čovjeka da dobijemo točne postotke: “Nekih 6 ili 7 posto sadrži štetne tvari ili ne odgovara po nekim drugim zakonskim propisima i treba se maknuti sa tržišta. Oko 1 posto je stvarno zdravstveno neispravno i treba se maknuti s tržišta jer može akutno djelovati na zdravlje potrošača.”
Dakle, kada se zbroji ovih 6 ili 7 posto koji sadrži štetne tvari (a za koje ne vjerujem da to itko želi jesti) i 1 posto ovog STVARNO opasnog (to se ne usudim ni zamišljati), dobijemo 8 posto loše hrane. A to je svaki dvanaesti artikl. Na znam za vas, ali meni to djeluje poprilično znatno.
Dakle, uzmete li 12 slučajno odabranih artikala, gotovo sigurno je da jedan od njih sadrži štetne tvari ili je STVARNO štetan za vas.
– Pa kako da onda kupujem?
– Pa govore ti da kupuješ domaće.
– Pa kupio sam jaja od pivca.
– A on ih je uvezao iz Poljske.
– Pa kako da ja znam tko što uvozi iz Poljske.
– Čitaj deklaracije!
– Pa sada da i čitam deklaracije za jaja. Pa što onda radi inspekcija?? Kako je to moguće?
– Inspekcija nam daje statistike.
– Pa zašto nisu zatvorili taj dućan? Zašto nisu zatvorili tog uvoznika? Kako da ja znam koja su jaja štetna? Kome da vjerujem?
– To je pitanje za milijun dolara. Vjeruješ li državnim službama?
– Ne od kada su ukrali dvije kile zlata iz Ureda načelnika službe organiziranog kriminala.
– A toga se još sjećamo?
– Pa kako se to može zaboraviti.
– Zaboraviti se mora, inače život postaje besmislen.
– A kad zaboravljam?
– Onda postaje lijep.
– Što si rekao?
