• Ogorčeni građani najavljuju prosvjede. Ali tek na jesen. Sada je ipak prevruće. Pitam se, što se to mora dogoditi da bi ljudi odlučili prosvjedovati ljeti? Koliki mora biti PDV? Koliko se treba uzimati od plaće? Svjesni da su ljudi umrtvljeni vrućinom, većina članova Vlade je otišla na godišnji odmor

Slušajući vijesti ne može se baš steći dojam da nas čekaju lijepa vremena. Digao se porez na potrošnju i porez na plaće. Režu gdje stignu, ne pitajući se previše koga i kako pogađaju. Ogorčeni građani najavljuju prosvjede. Ali tek na jesen. Sada je ipak prevruće.

Pitam se, što bi se to moralo dogoditi da bi ljudi odlučili prosvjedovati ljeti? Koliki mora biti PDV? Koliko se treba uzimati od plaće? Svjesni da su ljudi umrtvljeni vrućinom, većina članova Vlade je otišla na godišnji odmor. Unatoč krizi. Vjerojatno su se umorili od napornog donošenja poreza.

Ako sindikati najavljuju prosvjede za jesen, zašto bi oni ovdje dežurali ljeti? Bolje da se psihički pripreme za ono što ih čeka. I da se odmore dok se još stignu odmarati. Pravi problemi tek predstoje.

A što će biti kada ljudi napokon počnu prosvjedovati? Vlada im neće moći dati novac. A građani neće htjeti prilagati svoj za dobrobit države. I onda će shvatiti da ni jedni ni drugi nemaju novaca. I da je novac glavni problem. I što sada? Kome ga uzeti? Oni ne razmišljaju-kako zaraditi, nego-kome ga uzeti? A kome ga uzeti?

A do kada će to tako ići? I što će se dogoditi kada tako više ne bude moglo ići?

Problemi sa brodogradilištima se već su se opasno nadvili nad posrnulu državu. Ukoliko ih ubrzo ne riješe mogli bi ju opasno poklopiti. A ljudi ih brodogradilišta su opaki prosvjednici. Nisu oni učiteljice, državni službenici i studenti filozofije. Njih se vlas čitavo vrijeme bojala. I svake godine novcem kupovala probleme. A sada novaca za odgađanje problema više nema Ne možeš odgađati-prodaj! Prodaj čim prije! Brigo moja-pređi na drugog.

Ima li u ovoj čitavo situaciji nekoga razloga za optimizam? Prateći vijesti, ispada da nema. Sve postaje skuplje, plaće su niže a posla je sve manje. Čemu se nadati u budućnosti kada budućnost neizbježno donosi socijalne nemire. A što na to kaže crkva, kojoj je posao davati nadu?

Citiram "Večernji list":
"Njemačka katolička Pax banka sa sjedištem u Kölnu je kupovala dionice kompanija koje se bave proizvodnjom oružja,  kontracepcijskih pilula i cigareta. Banka je uložila 580 tisuća eura u kompaniju BAE Systems, podružnicu British arms companyja koja između ostalog proizvodi nuklearne podmornice i vojne zrakoplove, 160 tisuća u američkog proizvođača antibebi pilula Wyeth i najviše; 870 tisuća u duhanske tvrtke British American Tobacco i Imperial Tobacco...  Inače, većina investitora u Pax banku su crkvene institucije i organizacije"...

Izgleda da oni se koji se zovu banka mira(Pax na latinskom znači-mir)-nadaju ratu. Jer bi samo u tom slučaju cijena njihovih dionica bila porasla. Cigare i oružje uvijek idu zajedno. Mislim da takvima koji ulažu u oružje a propagiraju mir ne treba previše vjerovati. Dakle?

Bolje neće biti. Biti će gore. Čemu se nadati? Komu se okrenuti?

Veselima nas može održavati činjenica da je drugima još gore. Ali ta radost brzo pada u vodu kada se shvati da je nekima puno bolje. Pa se onda može pasti u depresiju. Dakle, što?
Jedino preostaju filozofi koji kažu da za radost nije potrebno ništa drugo osim hrane, odjeće i krova nad glavom. I da je sreća čovjekovo prirodno stanje. To je ono od čeka se kreće. Bolje se počinete privikavati na to, dragi Vi. Jer kako je krenulo, jedinu sreću koju ćete moći očekivati je ona koju Vi sami stvarate samima sebi.