Medicina je tu kada stvari već debelo odu po zlu. Njene metode zasnovane su na velikim zahvatima, drastičnim mjerama i agresivnim lijekovima. K liječniku ne idete kada vam je malo neugodno, kada vas malo i rijetko negdje štrecne, kada se osjećate umorno, iscrpljeno ili naprosto slabo. Ta stanja nisu za liječnika, jer ona naprosto nisu bolesti. No, većina bolesti počinje sa takvim blagim i gotovo nezamjetnim simptomima.
Dakle, čujete li dozivanje vlastitog tijela i obraćate li pažnju na njih?
Kako su ti dozivi tijela tihi i slabi, u cijeloj buci svakodnevice uopće ih ne čujemo, te ih zanemarimo i ostavljamo ih da se brinu sami o sebi. Mnogo kasnije pojave se ozbiljniji simptomi koji upućuju na pravo oboljenje.
Jedna je studija na košarkašima u Americi, sprovedena na način da se jednoj grupi sportaša sugeriralo da nakon treninga učine vježbe opuštanja, te da polako sviješću prođu kroz cijelo tijelo u potrazi za napetostima i nelagodom, te da ih pokušaju ukloniti autosugestijom.
Na jednogodišnjoj razini, ta je grupa imala značajno manje ozljeda od kontrolne grupe koja je trenirala istim intenzitetom, ali bez programa relaksacije. Mnoge danas popularne tehnike samopomoći baziraju se upravo na temeljima relaksacije i meditacije, u kojoj se na kratko usporava ovaj užurbani ritam te se kompletna pažnja posvećuje subjektivnom osjećaju tijela, ugode i neugode. Tek u fazi opuštanja možemo slušati potrebe vlastita tijela, otkriti kronični umor, iscrpljenost, početne blage bolove, jedva primjetnu napetost, te mnogo čega drugoga.
U tom slučaju možemo djelovati preventivno čineći jednostavne zahvate u svakodnevici, od više vremena provedenog u odmoru, pa sve do više kretanja, vježbi istezanja, promjene prehrane i slično.
Kako je činjenica da smo svi međusobno različiti, tako su različite i potrebe naših tijela. Dobro je otkriti vlastite specifičnosti, a zatim ih slijediti. No, to se može tek u tišini i u fazi potpunog opuštanja. Pa, opustite se.
