Mnogo je zabluda među laicima kada se govori o funkciji ortopedskih uložaka za stopala. Tim više što se razvojem novih tehnika dijagnostike deformacija na stopalu, te upotrebom novih materijala u njihovoj izradi, kao i sve agresivnijim nastupom proizvođača na tržištu i većom konkurencijom, pomalo izgubio onaj osnovni smisao njihova nošenja. Kako je ovo široka tema, pojednostaviti ću odgovore na neka od najčešćih pitanja. Prije svega, građa stopala prilično je komplicirana, a ono što nas zanima pri izradi uložaka jesu svodovi. Kosti, ligamenti, zglobovi i mišići čine dva svoda na stopalu, to su poprečni i uzdužni. Upravo su svodovi i njihove deformacije razlog zbog kojih su ulošci i uvedeni kao pomagalo u ortopediju, jer je njihova svrha podržavati te svodove u najboljoj mogućoj poziciji. Jesu li ili nisu prisutne deformacije utvrđuje se na pregledu, kako onom vizualnom, tako i ostavljanjem otiska primjenom plantografije, bez obzira radi li se o običnoj ili kompjuteriziranoj. Isto je tako u posljednje vrijeme sve raširenije uzimanje trodimenzionalnih otisaka stopala u svrhu boljeg uočavanja otklona od uobičajenog. Kao rezultat tog pregleda nastaje odluka o tome trebaju li ulošci u konkretnom slučaju i ako da kakvi. No, mit da se sa nošenjem uložaka ispravljaju deformiteti na stopalu i dalje je u glavnom mit. Tek u malom broju slučajeva i to jedino u tijeku rasta kod djece moguće je nešto poboljšati konture samog stopala. Kako je "spušteno stopalo" rezultat prvenstveno genetskog nasljeđa, pa tek onda utjecaja okoline, ortopedski ulošci imaju drugačiju funkciju. Kako smo ih u struci skloni preporučivati u svim životnim dobima, dobro je pojasniti i zbog čega. Djeca Kod djeteta u kojeg je uočen otklon od normalne konture stopala, nošenje ovog pomagala je obavezno. Iako smo svjesni da je čak i redovitim nošenjem u kombinaciji sa vježbanjem malo vjerojatno da će doći do poboljšanja na samom stopalu, važno je da se sile kod hodanja i trčanja što je pravilnije moguće prenose na podlogu. Tome je tako jer o svim tim silama prilkom rasta ovisi hoće li se pravilno razvijati udaljeni zglobovi i segmenti, poput koljena, kukova, te kralježnice. Stoga mogu slobodno reći (uz ogradu da postoje i drugačija mišljenja u struci) da ortopedski ulošci u djece imaju više zaštitnu nego korektivnu ulogu. No i ovako, neizostavan su dio brige za zdrav i pravilan rast. Odrasli Kada je rast završen, a ako su stopala "loših" kontura i dalje preporučujemo nošenje uložaka. Opet je u pitanju smjer sila i opterećenja donjih ekstremiteta. Tako "ravna" stopala u osoba koje dugo stoje ili hodaju mogu ubrzati razvoj degenerativnih promjena na skočnom zglobu, koljenu i donjem dijelu kralježnice. Kako bismo to izbjegli ili negativan utjecaj barem smanjili, preporučamo nošenje uložaka. Isto je tako uočeno da zbog degenerativnih promjena na lokomotornom sustavu može doći i do spuštanja svodova stopala u trećoj životnoj dobi. Tada se nerijetko javljaju i bolovi u stopalu, skočnom zglobu i potkoljenici, koje jednostavno nošenje adekvatnih uložaka može posve ukloniti. Sportaši Pogotovo oni koji puno skaču ili trče (dakle, ne biciklisti, plivači, vaterpolisti) iznimno jako opterećuju donje ekstremitete. Čak i kada su stopala "idealne" forme, nošenje specijalnih ortopedskih uložaka prilagođenih uporabi u sportu može smanjiti stres koji doživljavaju meke strukture poput hrskavice, ligamentarnog i tetivnog sustava. Stoga svima onima koji treniraju više od 4 puta na tjedan preporučam ovo pomagalo. Valja reći da osim "spuštenog" stopala postoji i cijeli niz drugih i ozbiljnijih deformacija koje se na njemu mogu pojaviti. Kod većine njih neće biti dovoljno nošenje uložaka, već i drugi terapijski zahvati koje valja dogovoriti sa specijalistom ortopedom.