Bolovi se kod ovog stanja javljaju sa prednje strane koljena, nekada su praćeni otokom, a pojačavaju se pri kretanju ili fizičkoj aktivnosti. No, krenimo redom.
Na prednjoj strani butine nalazi se veliki mišić, kojeg još zovemo i kvadriceps. On se pruža od kuka, pa sve do koljena, gdje prelazi u tetivu, koja se pak hvata na potkoljeničnu kost (goljenicu), u njenom gornjem dijelu. Na mjestu hvatišta tetive za kost postoji koštana izbočina ili kvrga, koju je vrlo lako napipati ispod samog koljena, jer se nalazi plitko ispod kože. Cijeli taj opisani sustav odgovoran je za opružanje koljena, a posebice je opterećen kod trčanja i skakanja. U djece koja još nisu završila rast, ta ista koštana kvrga nije kompletno srasla sa goljeničnom kosti, već je između njih umetnuta vrlo tanka hrskavična ploča. Njena svrha je omogućiti daljnji rast same kosti i spomenute kvrge, pa tako i rast djeteta, odnosno rast mišića i tetive. Kod preopterećenja na tom dijelu sustava za pokretanje, što će reći kod pretjeranog trčanja, skakanja i općenito intenzivne sportske aktivnosti, može doći do iznimno jakih sila vučenja koje tetiva prenosi na koštanu kvrgu, pa samim tim i na hrskavičnu ploču. U neke djece cijela ta situacija može rezultirati upalom hrskavične ploče uz prateće bolove i nemogućnost hodanja nizbrdo, trčanja ili skakanja. To stanje naziva se i Osgood- Schlatter-ova bolest.
Od velike je važnosti odmah prepoznati ovo oboljenje. Kod malih se sportaša ono često previdi ili zanemari, a može se i zamijeniti sa bolovima kod pada na koljeno, specijalno u sportovima poput odbojke i rukometa, gdje su padovi sastavni dio igre. Kada se dijagnosticira, odmah je potrebno smanjiti intenzitet sportsake aktivnosti, a u nekim je slučajevima i potpuno ukinuti. Zatim slijedi protuupalna terapija, u kojoj je najefikasniji upravo led, a moguće je primjeniti i neke metode fizioterapije (poput magnetoterapije, elektroterapije, a u kasnijoj fazi i laser). No, možda je najvažnije nastojati otkriti je li nešto van samog sustava za opružanje koljena i prirođene preosjetljivosti na sile vučenja uzrokovalo ovakvu upalu. Tako plodno tlo za ovu ozljedu može pripraviti cijeli niz stvari, od sportskih aktivnosti na tvrdoj podlozi, preko neadekvatne obuće, preintenzivnog trenažnog procesa, neredovitog treniranja, pa sve do skraćenih mišića usljed brzog rasta, spuštenih svodova stopala ili nepravilne tehnike trčanja ili skoka.
Nakon što je smiren ili barem ublažen prvotni upalni proces, treba ojačati oslabljene mišiće, te poboljšati fleksibilnost onih koji su skraćeni. Isto je tako važno u kontaktu sa trenerom prekontrolirati tehniku trčanja i skoka, te odrediti maksimum opterećenja koje ozljeđeni adolascent može podnjeti bez da se dodatno ozlijedi. Sam povratak u sportsku aktivnost treba biti iznimno polagan, uz redovite kontrole liječnika specijaliste i fizioterapeuta. Isto tako, valja biti vrlo strpljiv u cijelom tom procesu i stoga što se jednom započeti upala smiruje vrlo polagano, pa cijelo liječenje može potrajati i više mjeseci. Korištenje steznika i ortoza za koljeno treba dogovoriti sa stručnjakom, a nikako ih aplicirati po vlastitom nahođenju. U svojoj sam praksi znao vidjeti i slučajeve u kojima je želja za treniranjem i natjecanjem pobijedila razum i liječničke savjete, pa je sama tetiva znala otkinuti komadić koštane kvrge. U tim situacijama liječenje zna biti vrlo komplicirano, te završiti čak i operativnim zahvatom.
