Klasična fizioterapija u većini slučajeva djelomično smanji upalu i bolove, ali se često već pri povratku u sportsku aktivnost simptomi vrate punom snagom
Moj sin ima 13 godina i bavi se rukometom. Već tri mjeseca ga boli desno koljeno. Bili smo kod specijaliste koji je rekao da se radi o Osgood-Schlatterovom sindromu i uputio nas na fizioterapiju. Kada je završio fizioterapiju, bilo mu je bolje, ali ga sada ponovo boli koljeno. Što da radimo?
Tetiva velikog butnog mišića hvata se na koštanu kvrgu goljenične kosti. Kod djece, ta kvrga nije do kraja srasla s goljenicom, već je između njih hrskavična ploča, koja omogućuje daljnji rast. U nekim slučajevima, slijedom preopterećenja treningom, višekratnih udaraca u to mjesto ili kombinacijom, dolazi do upale hrskavične ploče, a potom i bola te otoka. Ovaj sindrom neobičnog imena nije rijedak, ali se i danas teško i sporo liječi.
Zbog lokacije upalnog procesa i hrskavičnog tkiva koje je zahvaćeno, samo mirovanje rijetko je od velike pomoći.
Klasična fizioterapija u većini slučajeva djelomično smanji upalu i bolove, ali se često već pri povratku u sportsku aktivnost simptomi vrate punom snagom. Kod jednog dijela adolescenata simptomi perzistiraju sve do kraja rasta, usprkos liječenju.
U Scipionu slijedimo kompleksan protokol koji ima tri faze. U prvoj, a nakon pregleda, izvodi se manualna terapija s ciljem opuštanja napetosti prednjeg dijela koljena i mišića kvadricepsa, a kako bi smanjili stres na mišićno hvatište. Potom nastavljamo s fizioterapijom koja uključuje laser, pulsnu magnetoterapiju te frikcijsku masažu, s ciljem smanjenja upale i otoka te ubrzanja cijeljenja. Zatim slijedi odgovarajući program vježbi kako bi se sanirali mišićni nedostaci te postupnim povećanjem opterećenja pripremilo ozlijeđeni dio na buduće trenažne napore.
U zavisnosti od stupnja oštećenja i upale, liječenje može trajati od nekoliko tjedana pa sve do šest mjeseci. Nažalost, kod ovog sindroma nema prečica. Pokušaji talijanskih liječnika da ubrzaju cijeljenje terapijom udarnim valom, iako obećavajući, nose opasnosti zbog kojih ovaj pristup do danas nije široko prihvaćen u struci.
