Koliko je osteoartritis ozbiljan, prosudit ćemo prema procjeni stupnja boli koju pas osjeća. Kod ove procjene neophodna je dobra suradnja veterinara i vlasnika psa te, dakako, objektivnost vlasnika
Osteoartritis (dalje u tekstu: OA) je bolest zgloba koja ima progresivan tijek. Patološki proces u zglobu uzrokuje bol te zahvaćen zglob ne može više u potpunosti obavljati svoju funkciju. Bolestan pas počinje štedjeti nogu koja ga boli, što ga dobrano ograničava u svakodnevnim psećim aktivnostima, a time mu se umanjuje i kvaliteta života.
OA je mnogo češći nego što mislimo i pogađa veliki broj pasa, no, srećom, samo oni psi kod kojih je patološki proces jako razvijen pokazuju kliničke simptome bolesti.
Artritične promjene na zglobovima dijagnosticiraju se rendgenom, no ponekad rendgenski nalaz i klinička slika nisu u korelaciji, tako da gledanjem RTG slike ne možemo sa sigurnošću reći da neki pas ima takve i takve simptome. Ponekad su promjene na zglobu jedva vidljive, a pas se uopće ne oslanja na nogu, a ponekad su promjene vrlo opsežne, pa ne možemo vjerovati da pas samo povremeno šepa i da sasvim aktivno živi.
Koliko je OA ozbiljan, prosudit ćemo prema procjeni stupnja boli koju pas osjeća. Kod ove procjene neophodna je dobra suradnja veterinara i vlasnika psa te, dakako, objektivnost vlasnika, jer je nemoguće jednim pregledom u veterinarskoj ambulanti procijeniti stupanj boli.
Tipičan OA je bolest koja polako napreduje te se razvija kronični upalni proces. Kad je takav proces razvijen, već i blaga manipulacija zgloba (koja oponaša fiziološki pokret zgloba) pri veterinarskom pregledu izazvat će bol i pas će to pokazati. E, tu se javlja dodatni problem pokazivanja boli. Neki hipersenzibilni psi zacviljet će već čim ih ruka veterinara dotakne, dok će drugi ostati nepomično stajati unatoč tome što im uzrokujemo bol.
U pravilu, pas će reagirati povlačenjem bolesne noge, a neki će se pokušati braniti ugrizom. Iznimno strpljivi psi ponekad samo začuđeno pogledaju ili rašire oči, pa osim reakcije tijela treba promatrati i ekspresiju lica psa. Ovo možda zvuči malo čudno, ali puno puta sam se uvjerila da je mimika lica kod nekih pasa najbolji pokazatelj neugode koju im prouzročim pri pregledu.
Jedan od vidljivih znakova OA je propadanje muskulature vezane za bolestan zglob. Oslabljena muskulatura još će dodatno pogoršati bol, jer zglob gubi svoje potporne strukture koje mu pomažu pri pokretu.
Uz to se još odvijaju procesi na ligamentima i zglobnoj kapsuli. Tu dolazi do fibroznog zadebljanja ovih struktura, što rezultira smanjenom pokretljivošću zgloba.
Svi ovi procesi su to više reverzibilni što se ranije započne s liječenjem. Što je OA više uznapredovao, liječenje je manje uspješno.
Kod razvoja OA razlikujemo nekoliko faza i to po patološkim promjenama vidljivim na RTG-u i po stupnju prisutne boli.
Prva je tzv. tiha faza bolesti (kliničkih znakova nema ili su povremeni i slabo izraženi pa ih većina vlasnika uopće ne detektira), zatim bolest ulazi u kroničnu aktivnu fazu te u konačnici u terminalnu fazu OA. Većina pasa veterinara prvi puta posjeti u drugoj fazi bolesti, kad je šepanje već evidentno.
Dakle, imamo psa koji je u aktivnoj fazi OA i sada nam je cilj vratiti ga u početnu, tihu fazu bolesti bez simptoma i, ako je moguće, usporiti progresiju bolesti kako bi pas što duže ostao u tihoj fazi.
Za liječenje su nam na raspolaganju tri metode, od kojih najčešće kombiniramo prve dvije:
Nefarmakološke metode - restrikcijska dijeta ukoliko je pas pretežak, vježbe, zagrijavanje i razgibavanje prije šetnje. Ovdje spada i fizikalna terapija (plivanje).
Farmakološke - tu koristimo lijekove i to najčešće iz grupe nesteroidnih protuupalnih lijekova. Na raspolaganju nam je više različitih pripravaka iz ove skupine, no njihovo davanje povezano je i s nekim nuspojavama i toksičnim djelovanjem ovih lijekova, pa doziranje i način primjene mora biti strogo pod veterinarskim nadzorom, a o svakoj promjeni u ponašanju psa ili kod pojave bilo kakvih novih simptoma vlasnik treba obavijestiti veterinara.
Ostali lijekovi koje upotrebljavamo kod OA su kortikosteroidi, zbog njihovog protuupalnog djelovanja te analgetici (lijekovi protiv bolova).
Posljednjih nekoliko godina mnogo se upotrebljavaju lijekovi za koje se nadamo da će usporiti razvoj OA. To su lijekovi od kojih se očekuje da djeluju na hrskavicu zgloba te sinovijalnu tekućinu u zglobu. Ovi lijekovi djeluju polako, a tu spadaju glukozaminoglikani i hijaluronska kiselin,a koji se apliciraju parenteralno (metode aplikacije lijeka koje mimoilaze probavni trakt, tako da se lijek unese direktno u tkiva pomoću prikladnih ljekovitih oblika -ampule, infuzijske otopine, ubrizgavanjem u venu intravenski , u mišić...). Od oralnih preparata koji su registrirani kao dodaci prehrani u ovu skupinu spadaju glukozamin i kondroitin sulfat.
Treći oblik liječenja je kirurški.
Većina pasa s OA ne bude podvrgnuto kirurškom zahvatu, iako je to ponekad najbolja opcija, a ovisi o zglobu koji je zahvaćen, kao i o stupnju patologije.
Važno je znati da je OA kronično oboljenje, da jednim posjetom veterinaru nećete riješiti problem, da je to bolest s kojom ćete vi i vaš pas morati živjeti cijeli život.
Dobra suradnja između vlasnika i veterinara je neophodna. Vaša povratna informacija o tome kako pas reagira na danu terapiju jedina je vodilja veterinaru u određivanju daljnje terapije.
Terapija je individualna, no postoje neke osnovne smjernice, pa tako kod prvog suočavanja s ovim problemom obično dajemo: nesteroidne protuupalne lijekove, restrikcijsku dijetu ako je potrebna i dodatke prehrani, savjete o vježbanju i razgibavanju te preporučimo ležanje na debeloj mekoj podlozi.
Nakon nekog vremena nastojimo smanjiti dozu lijekova na najmanju moguću, a djelotvornu dozu.
Ako ovo ne daje nikakav učinak, odlučujemo se za terapiju opijatnim analgeticima ili kortikosteroidima te drugim metodama liječenja kao što je primjerice akupunktura (dostupna je u Zagrebu) te intraartikularna aplikacija lijekova. Kirurški zahvat je obično zadnja opcija.
