• Otok bilo kojeg zgloba može biti dvojak. Prvi je krvni otok, a nastaje poslije distorzija ili trauma poput udaraca u meke ili čvrste strukture zgloba. Drugi način nastanka otoka jest pojačano lučenje zglobne tekućine u sam zglob

Kod krvnog otoka može puknuti jedna ili više krvnih žila, te tako krv ulazi u zatvoreno područje zgloba. Kada tlak krvi u zglobu naraste dovoljno, oštećena se krvna žila začepi, te otvor na njoj zaraste, dok krvi u samom zglobu treba više tjedana, pa i mjeseci da se resorbira u potpunosti.

Pojačano lučenje zglobne tekućine u sam zglob drugi je način nastanka otoka. Ono isto tako može biti prouzročeno traumom manjeg obima, gdje meka tkiva reagiraju upalnim procesom zbog kojeg se stvara višak tekućine u zglobu.
Osim na taj način degenerativne promjene na hrskavici i kostima mogu uzrokovati reaktivni otok.

Sanacija zglobnog otoka uzrokovanog degenerativnim procesima nije jednostavna i nije joj neposredni cilj sam otok, već temeljni patološki proces. Upravo radi te činjenice, evakuacija otoka iglom i špricom, koja je godinama bila upotrebljavana gotovo automatski, danas se rjeđe čini. Razlog tomu je iskustvo koje govori kako se vrlo brzo nakon takvog zahvata stanje vrati u obim prije evakuacije. Ako postoji hrskavično oštećenje u zglobu, koje izaziva upalnu reakciju tkiva u neposrednoj okolini, tada jednostavna aspiracija viška tekućine špricom i ne može donijeti trajno, već možda tek privremeno i kratkotrajno olakšanje.

Potrebno je učiniti adekvatnu dijagnostiku, nakon čega započinje fizioterapija, koja se provodi u dva dijela. Prvi je simptomatsko liječenje i cilj mu je ubrzati resorpciju otoka. Drugi je funkcionalno liječenje i cilj mu je sanirati mišićno tetivni sustav koji okružuje sam zglob, a izvodi se individualnim vježbanjem. Ono mora osnažiti mišiće, poboljšati njihovu fleksibilnost, te ubrzati reakciju, a sve u cilju smanjivanja opterećenja na već oštećenu hrskavicu u samom zglobu, te posljedično smanjivanja ili uklanjanja otoka.