• Odrasli poskok dug je do jednog metra i ima karakterističnu srcoliku glavu s roščićem. Obično je siv s tamnim rombovima na leđima


Naš je kraj bogat zmijama, posebno neki otoci i kršna područja Dalmacije i Velebita.
Svi su čuli za poskoka i riđovku, naše dvije otrovnice, a nešto rjeđe sreće se zmajur, poluotrovna vrsta koja je manje poznata.

Poskok je rasprostranjen na Velebitskom gorju, u blizini Zadra, te na području Istre. Poskok je naša najopasnija zmija i to zbog jakog otrova i zato što ga vrlo često susrećemo. Ima ih mnogo više u odnosu na riđovku. Odrasli poskok dug je do jednog metra i ima karakterističnu srcoliku glavu sa roščićem. Obično je siv s tamnim rombovima na leđima. Agresivnost poskoka ovisi o više faktora. Ukoliko je sit, bit će nezainteresiran za okolinu te će reagirati samo na direktni podražaj. Najčešće se susreću ujutro kada izlaze kako bi se zagrijali, a tijekom vrućih dana se skrivaju i izlaze u lov tek predvečer. Love guštere, miševe, ptice. Važno je znati da zmije ponekad ugrizu "na prazno", jer im je otrov dragocjen. Dakle, nije svaki zmijski ugriz fatalan, već treba pratiti reakciju organizma da bi vidjeli koliko je stvar ozbiljna.

Riđovku možemo naći po cijeloj Hrvatskoj, s time da je nešto manje ima u Istri i na otocima. Ako nema izlaza za bijeg i riđovka će se agresivno braniti. Preferira vlažnija staništa pa nastanjuje vlažne livade, proplanke u šumi, močvare. Dok poskoka nalazimo na visinama do 600 m riđovku možemo naći do 3.000 metara nadmorske visine. Hrani se gušterima, žabama i kukcima. Slična je po boji poskoku, samo ima drugačiju šaru koja ide više u cik-cak. Postoji i crna varijanta riđovke. Odrasla je duga oko 70 cm.

Treća vrsta zmije, zmajur, zanimljiva je po tome što joj se otrovni zubi nalaze duboko u ustima pa će uštrcati otrov jedino ako je zagriz dovoljno dubok. Ukoliko dobro zgrabi i uštrca otrov u mišić, može doći i do sistemskih simptoma trovanja. Zmajur može biti dug do 2 metra, a obitava duž Jadranske obale. Otrov nije tako opasan kao onaj u poskoka i riđovke.

Simptomi koji će nastati uslijed djelovanja zmijskog otrova različiti su i ovise o više faktora. Štenci i psi malenih pasmina, kao i mačke, imat će izraženije simptome nego veliki, snažni psi. Od zmijskog ugriza češće stradavaju psi, a ugrizi su lokalizirani uglavnom na prednjoj nozi ili gubici (to ovisi o tome da li će radoznalac prvo ponjušiti sumnjivi objekt ili će se odlučiti da ga prvo malo isproba mlatarajući prednjom šapom). Najopasniji su ujedi u glavu, vrat te u blizini većih krvnih žila. Ugrizi zmije u područje glave posebno su opasni i treba potražiti što hitniju intervenciju veterinara.