Mišićne ozljede dijelimo u dvije kategorije- kontuzije (nagnječenja) i rupture (puknuća). Tako je i sa kvadricepsom. No, pojedine neliječene ili loše liječene ozljede ovog mišića mogu uzrokovati i druga oštećenja, posebice u koljenu, a sve s obzirom na njegovu funkciju u ovom zglobu. Kontuzije nisu rijetkost u predjelu prednjeg dijela butine. Specijalno se to odnosi na kontaktne sportove poput nogometa, rukometa, a naročito borilačkih vještina. Po težini dijelimo ih na lake, umjerene i teške. Kod ovih prvih radi se tek o manjem udarcu koji ne prodire puno dublje od površine kože i potkožnog tkiva. Manja ili veća modrica koje slijede ne uzrokuju bolove kod pokretanja, već samo kod dodira. Liječenje u ovom slučaju zaista nije potrebno, već će hladni oblozi u kombinaciji sa heparinskom kremom učiniti sve što je potrebno. Umjerene kontuzije zahvaćaju mišić, dio krvnih žila i vezivnog tkiva, te je oštećenje koje je prisutno značajno i to u obimu da bolnost prati pokretanje, naročito kod hodanja nizbrdo. Unutar samog mišića dolazi do izlijevanja krvi, stvaranja otoka, kao i oštećenja dijela mišićnih vlakana. Zaista je potrebno prekinuti fizičku aktivnost i mirovati prvih 24-72 sata uz ledene obloge i elastični povoj. Kasnije je uputno sprovesti ciljanu fizioterapiju sa zadatkom uklanjanja hematoma i ubrzanja oporavka tkiva. U zavisnosti od težine ovog tipa nagnječenja do punog oporavka obično prolazi više tjedana. Teške kontuzije mogu izazvati i puknuće kože, mišićne ovojnice (fascije), kao i djelomičnu, pa čak i potpunu rupturu mišića. Njihovo adekvatno liječenje uobičajeno zahtjeva multidisciplinarni pristup, a do punog oporavka nerijetko prođe i više tjedana, pa čak i mjeseci. Rupture dijelimo na istegnuća, djelomična, te potpuna puknuća mišića. Potpuno puknuće može zahtjevati kirurški zahvat, a potom i poslijeoperativnu rehabilitaciju. Djelomična puknuća treba procijeniti, naročito u kvadricepsa, te obavezno sprovesti punu ciljanu fizioterapiju, sa adekvatnim vježbanjem, a kako bi se preostali mišić osposobio za preuzimanje funkcije svoga oštećenog dijela. Istegnuća predstavljaju također puknuća, no tu se radi o pucanju relativno malog broja mišićnih vlakana. Često se ovakva, manja oštećenja zanemaruju, liječe brzo, pa čak i neadekvatno, a to u sportaša i nesportaša može ostaviti trajne posljedice. Naime, kada dođe do oštećenja mišića bilo kojeg tipa, tada bolnost i otok blokiraju mišićnu akciju, te potom nije moguće čak i kod maksimalnog voljnog napora potpuno zategnuti ozlijeđeni mišić. To je normalna, refleksna zaštitna reakcija tijela na ozljedu. No, sile koje uobičajeno svladava kvadriceps mora savladati netko drugi. Tko? Pa većinom mišići kuka (naročito preponski), potkoljenice i stražnje lože, ali i kompletan ligamentarni sustav koljena. Sve spomenute strukture mogu tu kompenzaciju činiti kratko, što znači da se što je prije moguće mora povratiti puna funkcija kvadricepsa. Povratak u punu fizičku, a naročito sportsku aktivnost bez tog segmenta oporavka postavlja tijelo u veliki rizik od novog ozljeđivanja. Tako nije rijetko vidjeti oštećenja preponskih mišića poslije ozljeda kvadricepsa, ili pak razvoj bolova u koljenu po istim scenariju. Donji je ekstremitet jedna kompleksna cjelina i ozljeda na jednom njegovom dijelu neizostavno ima posljedice po jedan ili sve druge dijelove. Stoga je specifično, stručno i individualno liječenje svakog od navedenih oštećenja od velike važnosti, naročito u sportaša. Osim svega navedenog, kod zaostajanja hematoma (krvarenja) u mišiću, te nemogućnosti tijela da ga evakuira i resorbira, dolazi do opasnosti stvaranja myositis osificans-a, o čemu više u slijedećem broju Burze.