Iako je ljetno doba vrijeme povećanog prometa, pa s time i veće mogućnosti prometnih nezgoda, u neka prošla vremena imali smo na ovom mjestu vedrije teme. No neki dan objavljeni podaci o prosječno dva smrtna slučaja dnevno na našim prometnicama, te slike stravičnih nezgoda u Dnevniku, nalažu nam da se opet osvrnemo na tu problematiku. Samo još koji dan pa će biti zaokružen broj na sto smrtno stradalih žrtava u prometu od početka sezone. Prema podacima mjerodavnih za to su u prvom redu krivi prevelika brzina, alkohol, te premorenost vozača. Svima je dobro znana kvaliteta naših cesta, te ispravnog vozila, koja, ako nam standard i dalje bude tako rastao, imaju sve šanse da prosječan vijek starosti i njima raste. Auto nije za svakoga, a naročito ne neispravan. Većinu prometnih nezgoda izazovu mladi, neiskusni vozač, pa se u prijedlogu novog Zakona o prometu, dosta novih pravila odnosi upravo na takve vozače. Treba zaista napraviti radikalni rez, inače će i broj poginulih u prometu utjecati na demografsku sliku Hrvatske, koja je i tako loša. Lijep je osjećaj nagaziti na pedalu gasa i slušati ergelu konja koja bruji. Još ako je auspuh zamijenjen nekim kojim dodatno pojačava zvuk, adrenalin raste a s njim i želja za većom brzinom. No, ispred svake ravnice nalazi se zavoj. Fizika kaže da auto sigurno može proći kroz njega samo po točno određenim pravilima, koja se ne mogu prekoračiti. To znači da brzina mora biti prilagođena, gume u dobrom stanju, amortizeri ispravni i cesta ravne podloge. Ako uzmemo samo zadnji faktor, vidjet ćemo da nam pri graničnoj brzini ulaska u zavoj, samo jedna mala grbica na cesti može biti sudbonosna za izlijetanje. Ona je dovoljna da pri većoj brzini izdigne prednji kraj automobila, koji poskoči, odvoji se od ceste i uslijed nepovezanosti s podlogom, pomognut centrifugalnom silom, leti u drvo ili u automobil iz drugog smjera. A tu grbicu u velikoj brzini nismo mogli ni primijetiti. Da su barem amortizeri bili ispravni, pa su spriječiti ljuljanje, možda se ne bi izgubio dodir gume s cestom, pa bi se izvukli "za dlaku". A da nismo ništa popili, pa smo, zdrave pameti i normalnih refleksa počeli kočiti par metara prije, opet bi se možda izvukli. Na modernim autocestama događa se manje nezgoda, ali kad se dogode, u pravilu su s težim posljedicama. Iako tamo nema pješaka, vozi se u jednom smjeru, nema raskršća dugi, ravni dijelovi uljuljavaju vozače, pa opet stisnu gas i voze iznad svojih mogućnosti, ali i iznad mogućnosti svojih vozila. Mada je brzina na našim autocestama ograničena na 130 km/sat, pojedina "konkretna" vozila projure kraj nas takvom brzinom, da pomislimo da stojimo. Skoro bi, kad je već tako, otvorili vrata i otišli uz cestu na "pi-pi". Šalu na stranu! Takvi automobili izgrađeni su za velike brzine i naravno, papreno plaćeni. Kako sad auto od nekoliko tisuća maraka usporediti s takvim zvijerima. Dok zvijeri jedva čekaju da se malo ispušu, ovi drugi se na visokim brzinama ponašaju kao jedrilice na orkanskom jugu. Dovoljna je i najmanja greška u okretanju jedra, tj. upravljača, pa da se jedrilica potopi, a auto sleti s puta. No to nije jedina opasnost koja vreba na autocesti. Treba se podsjetiti još nekih pravila koja vam čuvaju glavu. Uvijek vozite krajnjom desnom trakom. Preostale trake su samo za pretjecanje. Ne zaboravite, svako toliko pogledati u retrovizore, jer se baš u momentu kad ste vi mislili u pretjecanje iza vas može pojaviti neka "mrcina", koja vam se, neposredno prije činila jako daleko. Ako ipak krećete u taj manevar, ne "lijepite" se na vozilo ispred vas. To su, ipak, velike brzine, te ako vozilo od ispred i malo zbog nekog razloga prikoči, naći ćete se u nezavidnoj situaciji. Kad ste uspješno sustigli, naročito ako je to duže trajalo, jer se onaj "nije dao", ne vraćajte se odmah desno, nego napravite siguran razmak, pa se tek onda, opet, stalnim pogledima u retrovizor, vratite na desnu traku. Nije loše u monotonoj vožnji autocestom, ukoliko imate namjeru pretjecanja, kratkim svjetlosnim ili zvučnim signalom dati do znanja onome koga pretječete. To ne znači da ćete sjesti na sirenu i suludo tuliti, tako bi napravili kontraefekt. Ako ispred sebe nazirete dugačku kolonu, ne isplati vam se ulaziti u rizična pretjecanja. Nekoliko automobila ispred ili iza, stvarno nije bitno. Bitnije je održavati veći razmak, jer se najveće nezgode događaju u lančanim sudarima. Dovoljno je i malo nepažnje pri većim brzinama i udar se jednostavno ne može izbjeći. Ne zaboravite da tu nisu bitne samo vaše reakcije, nego svih u lancu. Ako je k tome, cesta mokra, sigurnosni razmak mora biti veći. Pamet u glavu!