Panaca u direktnom prijevodu znači lijek protiv svih bolesti. To bi trebao biti neki postupak ili pripravak koji uspješno liječi ili čak i izlječi svaki poremećaj kod kojeg se primjeni. I ne treba završiti studij medicine kako bi znali da takvo što ne postoji van dječjih bajki, ili pak fantastičnih romana. No, ponekad, samo ponekad, zaboravimo na tu jednostavnu činjenicu i sasvim se neopravdano oduševimo nekim načinom liječenja, očekujući od njega nešto što on sam ne može pružiti. Iako je u vrijeme pisanja ovog teksta hladno, vrlo će brzo zatopliti dovoljno za kupanje i sunčanje, te ćemo mi u Primorju izvesti ritual koji ponavljamo svake godine, pa ćemo direktno iz zimskih jakni uskočiti u kupaće kostime. Jedna je nonica rekla nedavno, da mi u Rijeci za proljeće znamo samo iz knjiga, inače ovdje zima prelazi direktno u ljeto. To znači da je i na ovom mjestu vrijeme za uobičajena ljetna upozorenja, ovog puta o plivanju. Upravo je plivanje moja struka tijekom 60-ih i 70-ih godina prošlog stoljeća proglasila za panaceu. Tako je preovladavalo mišljenje da je plivanje, čak i ono intenzivno, odlična pomoć u liječenju gotovo svih zdravstvenih problema na kralježnici, od križobolja, do vratobolja, zatim atroza kukova i koljena, pa sve do bolnih sindroma ramena, te cijeli niz drugih poremećaja na sustavu za pokretanje. Tek kasnih 80-ih, a naročito 90-ih godina shvatili smo da s tim pristupom nije baš sve u redu, te ga počeli napuštati. Nažalost, još i danas mnogi plivanje smatraju ljekovitim i više no što ono stvarno jest. Valja razumjeti da ljudsko tijelo nije kreirano za kretanje kroz vodu. Ono to, naravno, može činiti izuzetno dobro. No, anatomija ljudskog tijela predviđena je, prije svega, za uspravno hodanje. U tom smislu, pri dugotrajnom i energičnom plivanju dolazi do preopterećenja u ramenu, zatim stresa na razini koljena i njegove hrskavice, snažne napetosti na razini mišića donjeg dijela leđa, a u svrhu stvaranja oslonca nogama pri pokretanju kroz vodu, te snažnog zatezanja mišića vrata (gotovo grča) u nastojanju da glavu svo vrijeme (ili barem većinu vremena) održe iznad površine vode. Tako u profesionalnih plivača izrazito često nailazimo na bolne sindrome vrata praćene skraćenjem okolnih mišića i njihovim spazmom. Isto toliko često, ako ne i češće, razvijaju se upale tetivnih pripoja na ramenu, a kao posljedica ponavljanih kružnih pokreta rukom preko glave, tako karakterističnim za mnoge stilove plivanja. Križobolje nisu česte, dok kod koljena imamo čak i poseban sindrom koji nazivamo plivačkim koljenom, a rezultat je kružnih kretnji nogu u prsnom stilu. Sve ovo ukazuje na činjenicu da intenzivno plivanje nosi svoje opasnosti i često je puta prije generator nekih bolnih stanja, no način njihova liječenja. To nikako ne znači da se treba bojati ljetnog rasplivavanja ili uživanja u svim blagodatima sunca i mora, naprotiv. Brojni su pozitivni utjecaju umjerenog plivanja na ljudski organizam. Od snažnog podražaja na srčani mišić, poboljšanja cirkulacije krvi i limfe, pa sve do relaksacijskog efekta morske vode i umjerenog sunčanja u kombinaciji sa godišnjim odmorom. Ipak, ukoliko patite od nekog bolnog sindroma ili kroničnog oboljenja, prije odlaska na godišnji odmor savjetujte se sa svojim liječnikom ili fizioterapeutom o mogućnostima plivanja kao pomoćnog ljekovitog sredstva u vašem konkretnom slučaju. Hidroterapija (liječenje vodom), kao i njen sastavni dio hidrokinezioterapija (vježbanje u vodi) nemaju mnogo dodirnih točaka sa plivanjem, iako ih se ponekad sa njim miješa. Ovo su tehnike fizioterapije, koje se izvode u strogo kontroliranim uvjetima i uz konstantnu nazočnost fizioterapeuta, te se voda koristi kao medij za olakšanje, inače teških pokreta, ili kao specifičan otpor pri nastojanju da se povrate normalne funkcije lokomotornog sustava.