Nesanice su u stanjima izuzetnog straha itekako prisutne. Već smo rekli da u to, osim noćne panike, spadaju početne, srednje i kasne nesanice. Kada kažemo noćna panika, onda se misli na noćni panični napadaj ili panični napadaj u spavanju. Panični napadaj u vrijeme spavanja dovodi do tzv. paralizirajućih noćnih buđenja. Osobe sklone paničnim stanjima, različito učestalo imaju noćne napadaje, ali najgora je forma ponavljajućih ovih opisanih napadaja noću. Iste dovode osobu do krajnjih granica psihofizičke iscrpljenosti. Sigurno da će panika izazvati nesanicu. Ova neželjena pojava će se vjerojatno ponoviti. Pacijent će svjesno izbjegavati odlazak na spavanje, neispavanost je sve veća. Zapravo se javlja strah od noći kada se treba poći na počinak. To je tzv. uvjetovati strah. Da nije sve tako strašno, evo jednog podatka. Oni koji imaju panične poremećaje, za vrijeme polisomnografskih snimanja tijekom noći, imaju neočekivane dobre obrasce spavanja. Naravno, ovakve smetnje su bile predmetom interesa farmakologa te postoje adekvatni medikamentozni pristupi. Nekad se dobro reagira na samo jedan odgovarajući medikament, ali uz kontrole, radi prilagođavanja doze, ili eventualne promjene lijeka, ukoliko jedan od tih ipak ne daje rezultate. Spomenimo da je u nekim slučajevima potrebna kombinacija medikamentozne terapije. Najidealniji postupak: što manje doza, što manje kombinacije lijekova, a što bolji učinak. Zapravo, ako je moguće, uzeti lijek u najmanjoj dozi. Razgovorom otkriva se uzrok "strahu" te se utječe na ev. ambijetalne promjene, odnosno treba prilagoditi pristup pacijentu savjetom o daljnjim postupcima u svezi uzroka ovakvih anksioznosti. Treba prilagoditi život te osobe ovoj činjenici i postupno je izvesti iz tog "kruga", a samim tim i ovih neželjenih paničnih ataka. Naime, nije sve u medikamentima. Postoje tu niz tehnika tzv. bihevior terapije uz "zaustavljanje" misli, tretman izlaganjem, tehnike sprječavanja reakcije i niz drugih.