Panosteitis je upalni proces koji se javlja na cjevastim kostima psa. Oboljenje je tipično za pse velikih pasmina. Upalni proces javlja se obično na dugim kostima kao što su kosti prednji i stražnjih nogu. Glavni simptom je šepanje koje može biti vrlo jako. Ponekad bolestan pas šepa na samo jednu, a ponekad i na dvije noge istovremeno, a nekada se šepanje seli s noge na nogu. Pri pregledu je izražena bolna reakcija kod palpacije dugih kostiju. Bolest je prvo opisana 1951. i do kod Njemačkih ovčara pa je neki i danas nazivaju panosteitisom njemačkih ovčara, no javlja se i kod drugih pasmina pasa. Vrlo je čest kod njemačkih ovčara, dobermana, zlatnih retrivera, njemačke doge. Mužjaci obolijevaju češće nego ženke. Javlja se u dobi od 5 do 12 mjeseci starosti, iako se iznimno može javiti već kod šteneta starog samo 2 mjeseca ili kod odraslog psa starog 5 godina. U anamnezi vlasnici navode podatak da je pas iznenada počeo šepati, a da se nije prethodno nigdje udario ili su primijetili da je prije tjedan dana šepao na jednu a sada šepa na drugu nogu. Šepanje je ponekad tako izraženo da pas vrlo nevoljko ustaje, a napadi šepanja mogu biti praćeni nedostatkom apetita, apatijom pa čak i povišenom tjelesnom temperaturom. Najčešće panosteitis zahvaća podlaktice tako da se obično radi o šepanju na prednju nogu. Šepanje ponekad prođe samo bez ikakve terapije u roku nekoliko dana, no napadi se mogu ponavljati. Ponavljanju se u sve rjeđim intervalima, a kada pas završi s radom bolest napreduje (18 do 20 mjeseci starosti). Zato i kažemo da se radi o bolesti kod koje u pravilu dolazi do samoozdravljenja. Pritisak na dugu kost izazvati će bolnu reakciju kod bolesnog psa, pa su nam nekada anamneza i sama palpacija dovoljni za postavljanje radne dijagnoze. Definitivna dijagnoza može se postaviti samo rtg-om, no pošto se radi o invazivnoj pretrazi, na to se odlučujemo ako se šepanje ne primiri u roku od 7 dana. Nekada se smatralo da kod ovog oboljenja u krvi naraste broj eozinofilnih stanica, no novije studije kažu da je krvna slika u pravilu u granicama normale. Točan mehanizam nastanka kao i uzrok promjena na kostima koje dovedu panosteitisa nije poznat. Pretpostavlja se da su kod nekih pasmina u pitanju genetski faktori (njemački ovčari) a nagađa se o više mogućih uzroka (alergijske reakcije, poremećaja vaskularizacije dugih kostiju kod brzog rasta, metabolički poremećaji). Kada šepanje prođe za nekoliko dana terapija nije potrebna. No ukoliko zbog boli pas ne jede i bezvoljan je pristupa se davanju analgetika uz preporuku mirovanja. Lijekovi protiv bolova su dvosjekli mač. Naime, bol je ta zbog koje pas šepa, ali je ona ujedno i svojevrsni alarm organizma da nogu treba štedjeti. Ukoliko lijekovima eliminirate bol, pas će se oslanjati na bolesnu nogu pa upalni proces može duže potrajati. Dakle, bol je obrambeni mehanizam i ako nije neophodno psu sa panosteitisom ne dajemo terapiju već strpljivo čekamo da simptomi prođu sami.