Popularnost PAP-testa ne blijedi godinama. (Mamografija je usmjerena na istu populaciju, a jagma za njom još je veća.) Postupak je osmislio dr Papanicolaou još prije 64 godine. Jednostavan i gotovo bezbolan test sastoji se od struganja uzorka s grlića maternice (cerviksa). Onda se u laboratoriju traže abnormalne stanice, koje bi mogle upućivati na rak cerviksa ili stanje koje prethodi raku. Tako bi se bolest trebala otkriti u početnoj fazi, što je primarni cilj današnje medicine. Sistem ZGRABI GA RANO“ vjerovatno nije bez osnova, ali moram upozoriti da čekivanja ne bi trebala biti prevelika. Rak cerviksa nije tako masovni ubojica, kako bi možda pomislili. ŠEST PUTA JE RJEĐI OD RAKA DOJKE i ne nalazi se među 10 najčešćih uzroka smrti kod žena. Recimo, češći su rak pluća, debelog crijeva, želuca i jajnika. Čak je i rak gušterače češći. A što je najvažnije od svega, MANJE OD DVIJE NA SVAKIH 1000 ŽENA S NEKIM ABNORMALNOSTIMA U PAP-TESTU ZAISTA I OBOLI OD RAKA. Znači da je kod njih 998 NEŠTO pronađeno, ali to nije rak. Znate, bespotrebno pretrpljeni strah je stres, a STRES INAČE DOPRINOSI RAKU. Engleski liječnici stimulirani su posebnim bonusom ukoliko uspiju pridobiti 50% svojih klijentica na redovito testiranje. Bonus je trostruki pri odazivu od 80%. Naravno, zdravstvo će imati manje troškove ako se bolest iskorijeni ili ako se izbjegnu skupa liječenja u uznapredovaloj fazi. Nitko ne bi imao ništa protiv toga. PROBLEM JE U TOME ŠTO MASOVNO PROVOĐENJE PAP-TESTA UOPĆE NE DOPRINOSI PADU SMRTNOSTI OD RAKA CERVIKSA. To se pokazalo u svim zemljama, gdje je postupak dio zlatnog standarda preventive kod žena. Jedno od najvećih istraživanja obavljeno je u Bristolu, gdje je 250.000 žena provodilo PAP-test u zacrtanim vremenskim razmacima. Nažalost, BEZ IKAKVOG POMAKA U STOPI PREŽIVLJAVANJA. Šlag na tortu je više tisuća lažnopozitivnih nalaza, što podrazumijeva dodatne invazivne preglede (biopsija i kolposkopija) i rigorozne tretmane. Blage anomalije, koje se gotovo nikada ne razvijaju u rak, također se tretiraju agresivno. Prema jednom istraživanju, 2500 ŽENA PODVRGAVA SE KOLPOSKOPIJI DA BI SE SPASIO SAMO JEDAN SLUČAJ RAKA. Posljedice ovakvog postupanja mogu biti vrlo ozbiljne, UKLJUČUJUĆI I NEPLODNOST. Netko je rekao da imamo posla s bespotrebnim plašenjem zdravih žena. Procjenjuje se da je do 13% nalaza lažno pozitivnih, a 20% lažno negativnih. Obična upala cerviksa nerijetko se prikazuje kao sumnjiv nalaz. Možda je i cijela kampanja bazirana na krivoj pretpostavci. DA PREDKANCEROZNE TVORBE DOVODE DO RAKA. Stigmatizacija žena s ovakvim nalazom ne koristi nikome. Niži stupnjevi kategoriziranih lezija su česti, ali većinom bezopasni. (Pola blagih anomalija normalizira se unutar 2 godine BEZ IKAKVOG TRETMANA. Samoiscjeljenje.) Medicina nema pravog odgovora za postupanje u ovakvim situacijama. Treba li punim naoružanjem iskorjenjivati sve iole sumnjivo? Razumijevanje progresije raka cerviksa pitanje je za sebe. NEKI SLUČAJEVI POVLAČE SE SAMI, ako ih ostavimo na miru, dok neki napreduju toliko brzo, da bilo kakva preventiva ni u snu ne može spriječiti fatalni ishod. Već znamo da kirurški zahvat MOŽE AKTIVIRATI DO TADA BEZOPASNE MIKROMETASTAZE. Za kraj, istinita priča jedne nesretnice, koju je sumnjiv nalaz PAP-testa doveo do bitke za goli život. Prvo je uslijedila biopsija, kako bi se potvrdila dijagnoza. To je stvorilo takvo krvarenje, da je hitna histerektomija bila neophodna. Tijekom operacija, žena je bila na rubu smrti zbog anestezije. Na kraju su utvrdili da su rezultati testa bili lažnopozitivni. Ha, možda ste upravo poželjeli ispitati tanko crijevo, gušteraču ili jetru? Jeste li sigurni da je tamo sve u redu? A mali komadić pod mikroskop? Vjerujte mi, ZDUŠNIM TRAGANJEM ŠTOŠTA ĆETE I OTKRITI. A moj savjet uvijek je isti. Ne ulijećite u rizična ispitivanja i tretmane ako niste potražili i drugo mišljenje i ako niste apsolutno uvjereni da će korist biti veća od štete.