Parvoviroza je zarazna bolest pasa koja se manifestira prvenstveno povraćanjem i krvavim proljevom i/ili upalom srčanog mišića s posljedicom zatajenja srca
U proljetnim mjesecima češće se srećemo s nekim zaraznim bolestima pasa, i to posebno kod štenadi. Češće viđeno oboljenje svakako je parvoviroza.
Parvoviroza je zarazna bolest pasa koja se manifestira prvenstveno povraćanjem i krvavim proljevom i/ili upalom srčanog mišića s posljedicom zatajenja srca. Virus ima afinitet prema stanicama koje se brzo dijele, pa prvenstveno napada stanice crijevnog epitelija i bijela krvna zrnca. Uzročnik bolesti je virus koji je prvi put izoliran 1978. godine. U vanjskoj sredini je vrlo otporan, pa ostaje virulentan 3 do 6 mjeseci na mjestu gdje je boravila ili defecirala bolesna životinja. Osim pasa, od parvoviroze obolijevaju i divlji kanidi (vuk, lisica i dr.), tako da su oni ujedno i rezervoar infekcije za pse. Izvor infekcije češće su bolesni psi koji izlučuju velike količine virusa u povraćanom sadržaju i stolici. Rotvajleri i labradori su skloniji infekciji parvovirusom od drugih pasmina. Od parvoviroze mogu oboljeti sve dobne skupine pasa, ali je bolest ipak najopasnija za štence od 6 do 15 tjedana starosti.
Težina oboljenja je vrlo različita, od blagog oblika, koji se očituje samo s nekoliko proljeva, do perakutnog tijeka bolesti, kada štenad ugiba unutar 24 sata od početka bolesti. Najčešće se srećemo sa akutnim oblikom bolesti koji započinje naglo s povraćanjem, štene je bezvoljno i prestaje jesti. Proljev se javlja od 24 do 48 sati od početka povraćanja. Izmet je vodenast, krvav i vrlo neugodna mirisa, a oboljeli pas može imati desetke proljeva dnevno, što dovodi do brze i jake dehidracije.
Zbog gubitka tekućine i elektrolita u velikim količinama, takvo stanje spada u hitne slučajeve, pa je potrebna promptna intervencija veterinara. Najčešće obolijevaju štenci, a oni, kao mali organizmi, mogu dehidrirati i uginuti u roku od nekoliko sati. Povišena tjelesna temperatura može i ne mora biti prisutna.
Povraćanje je općenito ozbiljan simptom ako se javlja više puta tijekom dana, ili nekoliko dana uzastopce, pa je kod takvih promjena bolje odmah reagirati. Ponekad vrlo mlada i prividno zdrava štenad može nakon i neznatnog stresa jednostavno pasti i uginuti unutar nekoliko minuta zbog zatajenja srca. Bez liječenja životinja ugiba za 48 do 72 sata od početka bolesti.
Zato, svako povraćanje kod štenaca vlasnici moraju shvatiti ozbiljno i odmah se obratiti svojem veterinaru. Samo na temelju kliničke slike bolesti ne možemo postaviti pouzdanu dijagnozu, jer su povraćanje i proljev opći simptomi koji prate više zaraznih i nezaraznih bolesti pasa.
Potrebno je napraviti laboratorijsku pretragu krvi i ukoliko uz ovakvu kliničku sliku nađemo i drastično smanjen broj leukocita (bijelih krvnih zrnaca), tada možemo postaviti sumnju na infekciju parvovirusom.
Liječenje je samo simptomatsko. Prije svega, intravenoznom infuzijom nadoknađujemo izgubljenu tekućinu i elektrolite, dajemo sredstva za umirenje povraćanja i proljeva i, svakako, antibiotike, da spriječimo sekundarne infekcije bakterijama, koje u pravilu prate ovu bolest. Liječenje je vrlo intenzivno te dugotrajno. Ako znamo da je crijevnom epiteliju potrebno najmanje 7 dana za oporavak, onda je jasno da se pas od ovakve infekcije potpuno oporavi tek 7 dana nakon prividnog ozdravljenja.
