Parvoviroza je zarazna bol­e­st pasa koja se očituje povra­ćanjem i profuznim krvavim proljevom i/ili upalom srčanog mišića s posljedicom zatajenja srca. Virus ima afinitet do stanica koje se brzo dijele pa prvenstveno napada stanice crijevnog epitelija i bijela krvna zrnca. Uzročnik bolesti je virus koji je prvi put izoliran 1978. godine. U vanjskoj sredini je vrlo otporan, pa ostaje virulentan 3 do 6 mjeseci na mjestu gdje je boravila bolesna životinja.

Osim pasa od parvoviroze obolijevaju i divlji kanidi (vuk, lisica i dr.), tako da su oni ujedno i rasadnik zaraze za pse.

Izvor infekcije češće su bo­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­le­­­sni psi koji izlučuju velike ko­ličine virusa u povraćanom sa­držaju i stolici. Virus je vrlo otporan pa su putevi infekcije različiti. Može se prenijeti pr­ljavim rukama, na cipelama, odjeći, upotrebom istih posudica za hranu i vodu ili pak pos­te­ljine za štenad, a ne samo izravnim kontaktom bolesne i zdrave životinje. Kod pojave ove bolesti neophodno je održavanje visoke higijene ka­ko bismo spriječili prijenos virusa. Također je otporan na cijeli niz sredstava za dezinfekciju pa se treba posavjetovati s veterinarom o tome koje sredstvo primijeniti. Dezinfekcija postaje veoma važna kad se par­vo­viroza pojavi kod uzgaji­vača koji imaju istovremeno više legala. Ovaj virus može po­bi­ti svu štenad, pa je vrlo važno spriječiti prenošenje bolesti iz zaraženog legla na ostala.

Težina oboljenja je vrlo raz­ličita, od blagog oblika koji se očituje sa samo nekoliko proljeva, do perakutnog tijeka bole­sti, kad štenad ugiba unutar 24 sata od početka bolesti. Pone­kad dolazi do nagle smrti štenadi bez prethodnih simptoma i tada se radi o parvovirusom uzrokovanom miokarditisu. Najčešće se srećemo s akutnim oblikom bolesti koji započinje iznenadnim povraćanjem, šte­ne je bezvoljno i prestaje jesti. Proljev se javlja od 24 do 48 sati od početka povraćanja. Iz­met je voden, krvav i vrlo neugodna mirisa, a oboljeli pas može imati desetke proljeva dnevno, što dovodi do brze i jake dehidracije. Zbog gubitka tekućine i elektrolita u velikim količinama, takvo stanje je hit­noća, pa je potrebna promptna intervencija veterinara.

Kako najčešće obolijevaju štenci, a to su mali organizmi, mogu dehidrirati i uginuti u roku od nekoliko sati. Povi­šena tjelesna temperatura mo­že se i ne mora pojaviti.
Povraćanje je općenito oz­bi­ljan simptom ako se javlja vi­še puta tijekom dana, ili nekoliko dana uzastopce, pa je kod takvih promjena bolje odmah reagirati. Ponekad vrlo mlada i prividno zdrava štenad može već nakon neznatnog stresa jednostavno pasti i uginuti un­u­tar nekoliko minuta zbog za­tajenja srca. Bez liječenja životinja ugiba za 48 do 72 sata od početka bolesti. Zato svako povraćanje u štenaca vlasnici moraju shvatiti ozbiljno i od­mah se obratiti svojem veterinaru.

Virus uzročnik parvoviroze jako je otporan tako da dezinfekcija predstavlja veliki problem. Većina dezifincijensa uop­će ne ubija parvo virus. 100% ga pobije jedino varikina i to ako je razrijedimo s vodom u omjeru 1:30. Nažalost, vari­kinu ne možemo upotrijebiti na svim površinama. Prije nego se uvodi novo štene u ku­ću u kojoj je bio parvo, treba poče­kati 7 mjeseci.

Virus je grozno otporan i zato se parvo raširio tako brzo (jer se radi o relativno “novoj” bolesti).

Samo jedan primjer koliko on jako kontaminira okolinu:

Za infekciju necijepljenog psa potrebno je oko 1000 viru­sa, a do infekcije može doći i s manjim brojem. U samo jednoj stolici bolestan pas izlučuje 35 000 000 (35 milijuna!) virusnih partikala.

Što se tiče prijemčivosti raz­ličitih pasa, tu ne postoje razlike, ali ima razlika u načinu obolijevanja, odnosno obliku obo­lijevanja. Rotvajleri, labra­dori, dobermani češće obolijevaju od najozbiljnijeg oblika bolesti nego druge pasmine.

Dijagnostika kod ove bolesti zaista nije ni složena ni skupa. Liječenje je uglavnom simptomatsko tako da uspješnost lije­čenja najčešće ovisi o općem sta­nju bolesnog psa i obliku u kojem se bolest razvila.