Od parvoviroze mogu oboljeti sve dobne skupine pasa, ali je bolest ipak najkobnija za štence od 6 do 15 tjedana starosti.


Parvoviroza je zarazna bolest pasa koja se očituje povraćanjem i profuznim krvavim proljevom i/ili upa­lom srčanog mišića s pos­ljedicom zatajenja srca. Vi­rus ima afinitet do stanica koje se brzo dijele pa prvenstveno napada stanice crijevnog epitelija i bijela krvna zrnca. Uzročnik bolesti je virus koji je prvi put izoliran 1978. godine. U vanjskoj sredini je vrlo otporan, pa ostaje virulentan 3 do 6 mjeseci na mjestu gdje je boravila bo­lesna životinja.

Osim pasa od parvoviro­ze obolijevaju i divlji kanidi (vuk, lisica i dr.), tako da su oni ujedno i rezervoar ra­sad­nik zaraze za pse.

Izvor infekcije češće su bo­­lesni psi koji izlučuju ve­like količine virusa u povra­ćanom sadržaju i stolici. Vi­rus je vrlo otporan pa su pu­tovi infekcije različiti.

Može se prenijeti prlja­vim rukama, na cipelama, odjeći, upotrebom istih po­sudica za hranu i vodu ili pak posteljine za štenad, a ne samo izravnim kontaktom bolesne i zdrave životinje. Kod pojave ove bolesti neop­hodno je održavanje visoke higijene kako bismo spri­ječili prijenos virusa. Tako­đer je otporan na cijeli niz sredstava za dezinfekciju pa se treba posavjetovati s ve­terinarom o tome koje sredstvo primijeniti. Dezin­fek­cija postaje veoma važna kad se parvoviroza pojavi kod uzgajivača koji imaju is­tovremeno više legala. Ovaj virus može pobiti svu štenad, pa je vrlo važno spri­ječiti prenošenje bolesti iz zaraženog legla na ostala.

Od parvoviroze mogu obo­­ljeti sve dobne skupine pasa, ali je bolest ipak naj­kobnija za štence od 6 do 15 tjedana starosti.

Srećom, dugogodišnjim cijepljenjem štenadi ovo smo oboljenje eradicirali u dobroj mjeri.

Težina oboljenja je vrlo različita, od blagog oblika ko­ji se očituje sa samo ne­koliko proljeva, do pera­kutnog tijeka bolesti, kad štenad ugiba unutar 24 sata od po­četka bolesti. Ponekad dolazi do nagle smrti štenadi bez prethodnih simpto­ma i tada se radi o parvo­vi­rusom uz­rokovanom mio­karditisu.

Najčešće se srećemo s akutnim oblikom bolesti koji započinje iznenadnim povra­ćanjem, štene je bezvoljno i prestaje jesti. Proljev se jav­lja od 24 do 48 sati od početka povraćanja. Izmet je voden, krvav i vrlo neugodna mi­risa, a oboljeli pas može imati desetke proljeva dne­vno, što dovodi do brze i jake dehidracije. Zbog gu­bitka tekućine i elektrolita u velikim količinama, takvo stanje je hitnoća, pa je pot­rebna promptna intervencija veterinara.

Kako najčešće obolijevaju štenci, a to su mali organizmi, mogu dehidrirati i ugi­nuti u roku od nekoliko sati. Povišena tjelesna tempera­tu­ra može se i ne mora po­javiti.