Vid je najrazvijenije osjetilo u čovjeka. Slijep čovjek isključen je iz svijeta svijetlosti i pored toga što se druga osjetila mogu usavršiti, ona nikada ne mogu nadomijestiti vid. Danas postoje institucije koje omogućuju slijepcu da se skoro u svemu izjednačuje sa zdravim ljudima. Većina slijepih ljudi je zaposleno, dakle ekonomski neovisno o drugim ljudima. No bez tuđe pomoći ograničena im je sloboda kretanja. Sve do dana kada tehnika i medicina ne budu toliko usavršena da slijepcima uzmognu vratiti vid, nezamjenjiva pomoć ovim ljudima ostaje pas vodič. Pas vodič slijepih vrhunac je svega što je čovjek naučio psa. Voditi slijepu osobu kroz promet velikog grada, u autobuse, tramvaje, svugdje gdje ljudi idu ili moraju ići, mnogo je više od običnog rada i ispunjavanja zadataka. Možemo slobodno reći da se takav pas spaja sa čovjekom, postaje dio njega, oslobađa ga vlastite nesreće, vraća mu slobodu, odnosno vraća ga u život. Prva škola za obuku pasa vodiča pojavljuje se za vrijeme i neposredno nakon prvog svjetskog rata. Prvi pravi centar za obuku osnovan je u Njemačkoj 1915. godine. Skoro u isto vrijeme niču ovakve škole u Francuskoj i Belgiji, a neposredno nakon rata u Engleskoj. Otada do danas napravljen je veliki korak s preko 80 centara u Njemačkoj, 3 u Francuskoj, 2 u Italiji… Obuka u ovim školama traje otprilike 4 mjeseca. Prvi mjesec pas je u kontaktu samo s instruktorom koji ga uči vježbama poslušnosti, zatim hodanju nešto ispred osobe koju vodi. Važno je da se pas za to vrijeme navikne na nošenje orme za vođenje. Nakon desetak dana počinje faza izbjegavanja prepreka, najprije najobičnijih, pa sve do najtežih, sličnih labirintu. Njegov budući vlasnik ne odvaja se od psa čak ni noću, za vrijeme tri mjeseca, koje treba provesti u školi. Naime i slijepa osoba mora naučiti kako se kretati uz pomoć psa, tako da se vježbe svakodnevno ponavljaju. Pri tome je vrlo važna uloga instruktora pa oni polaze školovanje koje traje 4 godine. Obuka završava uključivanjem u svakodnevni život, gdje ovakav neobičan par slijepac-pas godinama služi kao najviši primjer suradnje čovjeka sa životinjama.