U usporedbi s klasičnom niskoenergetskom kućom, pasivna kuća troši i do 90% manje energije.
Pasivna kuća je objekt u kojem se “zakonitostima” pasivne gradnje i primjeni načela energetske učinkovitosti postiže ugoda bez posebnog sustava grijanja i klimatizacije. U usporedbi s klasičnom niskoenergetskom kućom, pasivna kuća troši i do 90% manje energije.
Dva su bitna uvjeta zadovoljena kod pasivne kuće: maksimalno smanjivanje toplinskih gubitaka i slobodno dobivanje energije.
Općenita definicija pasivne kuće je: „Pasivna kuća je zgrada kod koje toplinski komfor može biti postignut samo naknadnim grijanjem ili hlađenjem svježe mase zraka, a da kvaliteta zraka unutar kuće bude visoka - bez potrebe za recirkulacijom zraka“. Neke države imaju svoje standarde koji mnogo strože definiraju pasivne kuće. U Njemačkoj se izraz „Pasivna kuća“ odnosi na „Passivhaus“ standard kojim se definira energetska efikasnost objekta.
Kuća ne smije koristiti više od 15 kWh/m2 za grijanje i hlađenje prostorija. Ukupna potrošnja energije (energija za grijanje i hlađenje prostorija, topla voda i struja) ne smije biti veća od 42 kWh/m2 godišnje. Ukupna potrošnja primarne energija (izvorna energija za električnu energiju i slično) ne smije biti veća od 120 kWh/m2 godišnje.
Da bi dobili uvid u rigoroznost ovih zahtjeva možemo napraviti usporedbu kuće napravljene prema Passivhaus standardu: u SAD-u kuća napravljena prema Passivhaus standardu koristi između 75% i 95% manje energije za grijanje i glađenje prostorija od kuća napravljenih prema trenutnim zakonima za energetsku efikasnost.
Troškovi gradnje pasivne kuće su u prošlosti bili znatno veći od troškova gradnje normalne kuće, ali s razvojem tehnologija i većom potražnjom za specijalno dizajniranim građevinskim komponentama cijena izgradnje je sad znatno manja nego što je bila. Na primjer, u Njemačkoj je trenutno moguće konstruirati pasivnu kuću za otprilike istu cijenu kao što je potrebno i za normalnu kuću.
Jedan od osnovnih uvjeta za postizanje standarda nisko energetske ili pasivne gradnje, uz kvalitetnu toplinsku izolaciju, je i zrakonepropusna izvedba ovojnice zgrade.
Zgrade koje troše malu količinu energije za grijanje (niskoenergetske < 50 kWh/ m2 god odnosno energetski razred B ili pasivne < 15 kWh/m2 god - energetski razred A+) osim kvalitetne toplinske izolacije neprozirnih dijelova zgrade i izbjegavanja toplinskih mostova, te kvalitetne izvedbe prozirnih dijelova zgrade (prozori, vrata), moraju udovoljiti i zahtjevu o minimalnoj propusnosti zraka kroz čitavu ovojnicu zgrade.
