U prošlom broju osvrnuo sam se na neka od češćih uzroka bolnih stanja na pateli, principe njihova nastajanja i moguće pristupe liječenju. Ipak, uvjerljivo najčešće stanje koje kod patele izaziva bol je oštećenje njene hrskavice, bilo da je ono uzrokovano traumom, nasljeđem, ili lošim usmjerenjem. Ta oštećenja zovemo hondopatijom (bolovima poradi hrskavice), hondromalacijom (omekšanjem hrskavice), te u najtežim slučejevima osteoartritisom ili artrozom (izrazitim stanjenjem i oštećenjem hrskavičnog pokrova). U različitih tipova i veličina oštećenja operativno se može djelovati na više načina. Jedan od njih, a ujedno i najčešće izvođen, je "brušenje" hrskavice, kod kojeg se poravnavaju njene neravnine i na taj način nastoji smanjiti daljnje oštećivanje. Specifični tipovi oštećenja mogu se operativno liječiti uzgojem hrskavice u laboratoriju, te zatim njenim "prišivanjem" na defekt, pa čak i ubrizgavanjem posebnih stanica u sam defekt, zatim tzv. mikrofrakturama, te na još neke načine, od kojih svaki ima svoje dobre i loše strane. No, sve to ostaviti ćemo ortopedima i vratiti se na neoperativno liječenje. Fizioterapija se dugo sreće sa patelarnim problemima, te su se njeni pristupi liječenju tijekom vremena mijenjali. I ne tako davno smatrali smo da je snažan kvadriceps (veliki prednji butni mišić u čiju je tetivu uložena patela) ključ ukupnog liječenja. Posljednjih godina razumjeli smo da je osim same snage kvadricepsa, važna i snaga mišića stražnje lože natkoljenice, mišića kuka, stražnjice, te donjeg dijela leđa i trbuha, naprosto stoga jer svi oni učestvuju u hodanju, trčanju i pokretanju tijela, te njihova povećana snaga posredno rasterećuje patelu. Shvatili smo da je važna i fleksibilnost, jer prezategnuti mišići mogu povećati pritisak patele na butnu kost, a time i bolove. Najvažniji pomak prema kvalitetnijem i efikasnijem liječenju dogodio se razmijevanjem brzine mišićne reakcije i njegovog utjecaja na pokrete patele, te na stres patelarne hrskavice. Naime, kada naiđete na neravninu podloge pri hodanju, nesvjesno i vrlo brzo zatežu se svi mišići koji učestvuju u hodanju, e ne bi li zaštitili ligamente i hrskavice zglobova pri hodanju. Ukoliko je ta reakcija spora, dolazi do nekontroliranih pokreta patele, te mikrooštećenja njene hrskavice, rezultirajući u konačnici mogućom upalom i bolovima. Ili, kako volimo reći, možete imati i Švarcinegerov kvadriceps, ali ako se on ne zategne na vrijeme, slaba korist od tolike snage.Tako se danas terapija bolnih patelarnih stanja sastoji prije svega od fizioterapije (elektroterapije, ultrazvuka, magnetoterapije, lasera, toplih ili hladnih procedura), a sve u cilju što bržeg uklanjanja bolova. Drugi dio liječenja sadržan je u prilično kompleksnom programu vježbanja kojemu je za cilj svakako ojačati sve mišiće uključene u hodanje, ali i poboljšati fleksibilnost, te naravno povećati brzinu njihove reakcije. U sportaša sa ovim problemima dodatno se treba poraditi i na eksplozivnoj snazi, repetitivnoj snazi, izdržljivosti i balansnom trenigu, a sve u cilju potpunog povratka u sport. Važno je reći da je ukupno liječenje patelarnih sindroma rijetko kratko, a i kada se brzo dostigne smanjenje ili uklanjanje bolova, valja i dalje održavati sve mišićne funkcije dobrima, e kako bi se stanje bez bolova održalo i nakon završenog liječenja, bez obzira je li ili nije prije fizioterapije učinjen kakav operativni zahvat. Moram priznati da i danas postoje stvari koje kod patele još uvijek do kraja ne razumijemo. Jedna od njih je zašto neki ljudi sa izrazitim oštećenjima patelarne hrskavice nemaju nikakvih simptoma, posebice bolova, već se nesmetano bave sportom, pa čak i u atletskim disciplinama osvajaju olimpijske medalje, dok neki drugi sa mnogo manjim oštećenjima trpe bolove i onda kada je sprovedeno adekvatno operativno i/ili neoperativno liječenje. To će reći da u doglednoj budućnosti moramo još mnogo toga rasvijetliti, možda uvesti nove načine liječenja (u posljednje se vrijeme testira i terapija udarnim valom), ali i da oštećena patelarna hrskavica nije uvijek razlog za prestanak bavljenja sportom, naprotiv.