11. rujna 2003. ljudi diljem svijeta prisjećali su se događaja koji je obilježio početak 21. stoljeća. Na taj dan prije dvije godine dva aviona zapucala su se u zgrade WTC-a u New Yorku. I uspjeli ih srušiti. Gotovo svi koji su se tada zatekli u zgradama i svi putnici aviona su poginuli. Tada je bio uništen jedan od simbola Amerike-neuništivost nadmoći. Ponos i sigurnost građana bila je ozbiljno poljuljana. Početnu zbunjenost mediji i politika ubrzo su preobrazili u gnjev i želju za osvetom. Od tada traje "Američki rat protiv terorizma". Uništeni su Afganistan i Irak, kolijevke vjerskog i diktatorskog fanatizma. A svi ostali "potencijalni" panično negiraju svaku povezanost s ozloglašenim bin Ladenom i Huseinom. Američki ponos bio je 11. rujna 2001. povrijeđen dotada najvećim organiziranim vatrometom u New Yorku. Građani su zgroženo promatrali ogromnu masu eksplozija i dima te u nevjerici gledali simbole njihova grada kako im padaju pod noge i nestaju u pepelu. Za 11. rujna 2003., u četvrtak, kada se svijet, predvođen Amerikom, trebao prisjećati nevinih žrtava terorizma, u riječkim medijima je osvanula sljedeća plaćena obavijest: "Povodom spajanja Riječke banke i Erste & Steiermärkische banke u jedinstvenu Erste banku u četvrtak, 11. rujna 2003. godine, u 21 sat bit će organiziran dosad najljepši vatromet u Rijeci. Uživajmo u vatrometu i proslavimo zajedno spajanje Riječke banke i Erste & Steiermärkische banke u jedinstvenu Erste banku." Toga dana, pod blještavim svjetlima slavlja, pripadnici udruge Otvoreni krug zapalili su svijeće ispred simbola u nestajanju. Karmine za Riječku banku. Prosvjed su nazvali postavljanjem spomen obilježja za koloniziranu Hrvatsku. I brojni "obični" Riječani su sa tugom promatrali tuđe slavlje. I zgražali se nad drskošću i bešćutnošću novih vlasnika zgrade na Jadranskom trgu. Naime, oni su svoj vatromet nazvali dosad najljepšim vatrometom u tome gradu. Time su očito željeli sugerirati građanima da su oni prije toga živjeli u nekoj provincijskoj selendri, i da će oni pokazati tim "primitivcima" što je pravi vatromet. I još su, k tome, te iste "primitivce" pozvali da zajedno s njima uživaju i slave u toj (samo)spoznaji. Činjenica da su ti ljudi na dan slavlja izgubili ime svoga grada u samom njegovom središtu, njih očito nije previše zabrinjavala: "Kralj je mrtav-živio kralj! U čemu je, ljudi, problem?" I doista, u čemu je, ljudi, problem? Jer što su, osim imena, Riječani izgubili? Mene iskreno, kao štedišu, uz Riječku banku nisu vezivala nikakva ugodna iskustva. Nisu imali bog zna kakve kamatne stope. Informacije su davali "na kapaljku". U njoj su uvijek bile gužve a službenice na šalteru su gotovo redovito bile drske i neugodne, ako me se prije toga nisu bez riječi isprike otarasile sa: "Prijeđite na drugi šalter". Dakako, bilo je i iznimaka i nadam se da će takvi u novoj banci za svoj kvalitetno i profesionalno obavljeni posao biti još bolje plaćeni. Ali, u globalu, slučaj nije bio takav. Jedina prednost te banke bila je da se u Rijeci otvorila među prvima, te je na taj način pobrala većinu mušterija. A ljudi su, po inerciji, u njoj ostali unatoč svim nedaćama. Sjetite se samo onih fotografija iz "afere Nodilo". Jesu li ljudi koji su satima čekali na Korzu da podignu SVOJ novac izgledali zadovoljno? Je li se banka tim ljudima, svojim klijentima od kojih je živjela, sjetila ponuditi barem nekakva osvježavajuća pića, li što drugo, da im olakša čekanje? Ne. Odakle onda ta sjeta? Zato jer više nema natpisa s imenom? Riječani već godinama hodaju centrom grada i ne osvrćući se na strani McDonalds. Kupuju u Billama, Mercartorima i OMV-u. Voze strane aute, jedu stranu hranu i piju strana pića. Gotovo sav češnjak koji jedemo, naprimjer, uvezen je iz Kine. Više ništa ne može opstati kao-domaće. Može postojati jedino kao-kvalitetno. (Kako kod to ljudi tumačili.) Ali najčešći slučaj s našim domaćim je činjenica da ono to uglavnom-nije. I zato propada. Ali je, šmrc, naše… Hm, ali što to ustvari znači: naše? Ono do granice je naše i stoga dobro, a preko granice je tuđe i samim tim ne valja? Je li Riječka banka bila vaša, dragi Vi? Nikada. Samo se tako zvala.