Paukova mreža

Zato, kažu naši ugostitelji, jer ne troše. A kada to izgovaraju, izgledaju kao da se suzdržavaju da im ne opsuju "mater škrtu", ili ih ne pošalju u "penis njihov turistički". No, zbog prirode posla (uslužne djelatnosti), te psovke nikad ne vide svjetlo dana, već ih zadržavaju u glavi i ustima, zbog čega lice poprima namršten i kiseo izraz. Kako izvući pare iz te "škrte gamadi"? To pitanje muči naše ugostitelje. Ne jedu ćevape, a pica im je skupa. Dakle, one proizvode za čiju prodaju je potrebno uložiti nikakav ili minimalan trud, gosti ne cijene. Kako to funkcionira vani, pitaju se u čudu? Gosti žele da se ljudi oko njih trude. Da ih uslužuju i opslužuju. Kao što naše žene peru guzice starim Talijankama. No, to našim ponosnim ugostiteljima ne pada na kraj pameti. Tko su oni da poslužuju neke glupe Digiće, Švabe, Janeze i Čehije. Tja, pa oni su tu zbog nas. Nitko ih nije zvao (osim turističke zajednice…). "Ja cijenu svojih proizvoda zbog njih spuštati neću. Radije ću sve baciti u smeće ili ribama u more, nego se prilagođavati." Oni ugostitelji koji se ipak odluče na takve, za naše prilike drastične poteze, od strane kolega, ali dobrog dijela građana, bivaju označeni i pretvoreni u izdajice mlakonje, papučare, kukavice, sluge i sl. I tako na našem najljepšem Jadranu na svijetu imamo slike (kakvih nema na drugim najljepšim mjestima na svijetu) praznih restorana, za čijim jednim zauzetim stolom sjedi gazda namrštena lica i koji uz pivu, sa dva prijatelja iz djetinjstva, kritizira "zapadnjake koji nemaju 40 kuna za picu". To da je marketing grana ekonomije gotovo u cijelosti okrenuta kupcu, njegovim potrebama i željama nikad nisu, neće, a u stvari, ni ne žele čuti. Gotovo jednaku razinu znanja posjeduje i država, koji velike napore (čitaj puno naše love) ulaže u reklamu i privlačenje znatiželjnika, a onda im prodaje zrak i toplo more. Do kojeg, uzgred budi rečeno, dospijevaju samo najuporniji, jer se potrebno probiti kroz gužve, radove, rupe, zavoje i zastoje jedne od najljepših cesta na svijetu-Jadranske magistrale. Tko zna, možda je sve to dio neke futurističke marketinške kampanje, za koji još nitko nije čuo. Takva država udružila se sa prije spomenutim ugostiteljima i zajedno, poput pauka na cvijetu Jadrana, vrebaju pčele i leptire vrste gostius turisticus. Ugostitelji u svojim kafićima i restoranima doslovce vrebaju kakvu naivnu i neiskusnu novopridošlicu, omamljenu slatkim sokom državnog slogana "Hrvatska - raj na zemlji". Kako je takvih, zahvaljujući usmenoj predaji, sve manje, savršeni predatori traže novi načine financiranja. Uvjet: malo rada i puno para. I otkrili su ga: naplaćivanje parkiranja! Princip je jednostavan: ogradiš (ne nužno) dio prostora oko mamca, tj. mjesta gdje se skupljaju turisti (plaža, disko, ulaz u grad, kamp, marina…), plavom ili žutom bojom ofarbaš potencijalna mjesta gdje će sletjeti, staviš rampu (što stariju-to bolju) da ne mogu pobjeći, i zaposliš pauka: nekog mulca ili studenta (što gluplji to bolje). Zatim samo preostaje da se zavališ u fotelju, spavaš i…čekaš. A kada su apetit "paukova" poveća, postoje dvije metode za povećavanje prometa i priliva novca. I obje se koriste. Prvi je da se sva druga potencijalna mjesta pored mamaca koja se ne naplaćuju načičkaju stupićima, pa turisti, zbog manjka alternativa sjuruju ravno na parkirališta pod naplatom. Druga metoda je da se zaposli još jedan mulac ili student (što gluplji to bolji-naravno) koji bi sva ta "alternativna" mjesta obilazio i pristojno pod prijetnjom kazne, te uljudno pokazujući na ključ kojim bi mu "netko" mogao ogrebati auto, objasniti kako se ovdje parkiranje plaća. Kada turist, uhvaćen u mrežu, zapomažući uzvikne: "Bože pomozi!", dese se stvari iz uvoda.