Na ulazu u glavnu poslovnicu Riječke banke (Bayerische Landesbank Girozentrale) nalazi se velika prepreka. Sigurno je ni ne primjećujete. Nitko vam to ni ne uzima za zlo. Ona je sastavni dio prostora. Oduvijek je tu. Mnogi građani je se plaše. Ko' od vraga od nje bježe umirovljenici. Maloj djeci je neugodno kada prolaze pored nje. I kroz nju. Djeca osjećaju. "Uzorni" građani vjerojatno su pomislili da govorim o gomili mladih ljudi, kojima je "ispred Riječke" glavno okupljalište. Mnogi u tim ljudima "sumljiva" morala i "sumljivih" namjera vide glavne neprijatelje njihovog načina života. Čak i naš dragi gradonačelnik Vojko nervozno ubrza kada prolazi tim područjem. Žurno grabi prema vjerojatno jedinom mjestu gdje se osjeća sigurno i ugodno: u gradsko poglavarstvo. Ti ljudi koji svojom odjećom plaše uzorne građane nisu prepreka o kojoj pričam. Ne. Prepreka o kojoj govorim mnogo je skrivenija. I daleko opasnija. Ne govorim ni o brojnim postoljima za plakate koji kod svakih izbora prostor za hodanje svedu na "prihvatljiv". Dakako, puno je važnije da građani gledaju u dosadne i bezizražajne face koje, kada pričaju, pričaju gluposti, nego da normalno šetaju gradom i gledaju svoja posla. O takvim preprekama dalo bi se dosta pisati, ali… Na samom ulazu u Riječku banku (Bayerische Landesbank Girozentrale) nalazi se vrtuljak. Vrata koja se okreću. Vrata za koja, ukoliko ih želite proći, morate biti vrlo, vrlo spretni. Poslovođe, čini se, već godinama pomoću njih provode politiku tihe diskriminacije određenog dijela pučanstva. Od očitog primjera: osoba u invalidskim kolicima, do skrivenih oštećenika: šepavaca, nespretnih, sporih, starih (u ružnom značenju te riječi)… Čak se u tu grupu usuđujem uvrstiti i klaustrofobičare. Za njih nema prolaza u carstvo love. Osim ako nisu ludo hrabri. Jer čak i čovjek prosječne spretnosti dvaput promisli prije no što odluči uletiti u pokrenuta vrata. Prije ulaza treba procijeniti početnu brzinu vrtnje. Zatim ustanoviti da li će osoba koja je već u vrtuljku usporavati ili ubrzavati okretanje. A tada procijeniti broj i veličinu koraka. Tek onda možete ući u vrata i nadati se najboljem. A to je da čelom ne udarite u staklo ukoliko ste prebrzi ili da vas staklo ne opali straga, ako kaskate. Treba ostati u sredini, a to je teško ako imate nekoliko desetaka centimetara nemirnog prostora. Ja mislim da pokretna vrata imaju još jednu funkciju, osim očite diskriminacije nemoćnih. A ta je zbunjivanje ljudi prije ulaska i zbunjivanje ljudi nakon izlaska iz banke. Slažete li se sa mnom da je za banku dobro da su ljudi(korisnici usluga) pri obavljanju transakcija malko zbunjeni? Da im se malo vrti u glavi, da su dezorijentirani. Čak i uplašeni. Dakako da to odgovara banki. Takve ljude vrlo je lako prevariti, i uzeti im koju kunicu više. Upravo zbog zbunjivanja mudra je banka na ulaz postavila vrtuljak, koji svaki korisnik htio-ne htio mora proći. Čak i ako je jako siguran u sebe i svoju bistru glavu, nakon brzog ulaska u zgradu banke to se mijenja. Njegova oštroumnost ubrzo postaja zamućena i tamna. Na trenutak se zbunjuje. Ustanite i vrtite se oko svoje osi nekoliko minuta, da se uživite u ulogu. Osjećati ćete se vrlo slično. Taj trenutak izgubljenosti ključan je za poslovanje banke. Promućkani korisnik dolazi do šaltera. Mijenja devize. Kako mu se vrti u glavi, zaboravlja tečaj te se prepušta na milost i nemilost prijaznih službenika. Naravno, zeznu ga za 100-tinjak kuna. Ne shvaćajući prevaru, još uvijek mamuran, nedužno se upućuje prema zlokobnim vratima. U tim trenucima um mu se počinje pročišćavati. Razmišlja: -Samo malo, ja sam ono došao u banku zamijeniti… Tri (3) koraka prije izlaza neke stvari mu postaju jasnije: -Da, išao sam promijeniti devize. A onda sam prošao kroz ona vrata i ona su mi … Dva (2) koraka prije izlaza polako shvaća: -A ženska na šalteru mi je rekla da… Korak prije izlaza-trenutak spoznaje: -Čekaj malo, ja sam dao 100 maraka, a dali su mi samo… Vrrrrrrrrrrr!! Upravo je prošao kroz vrata. Ušao u vanjski svijet. Nakon ovog novog šoka osvijestiti će se tek kada dođe doma i kada ga žena odvali metlom po glavi. Ali tada je kasno za promjene. Uostalom, da bi se bunio, treba ponovo otići u banku. I mora ponovo proći vrata. A ona kao da mu se smiju…