Neki dan sam na Radio Rijeci čuo zanimljivost koju stvarno treba spomenuti. Automobil u kojem je u Sarajevu davne godine ubijen austrougarski car Franjo Ferdinand, a čije je ubistvo bilo povod za početak Prvog svjetskog rata, prodaje se za 6 ( šest ) milijuna eura. Vjerojatno ste na televiziji vidjeli te stare snimke. To je bilo početno doba snimanja i svi ljudi brzo hodaju ili trče. Takva je bila tehnologija snimanja. Isti nivo razvoja imao je i navedeni automobil. Pa čemu onda tolika cijena, iako je oldtimer? Zanimljivost vezana uz njega je, da tko god ga je kupio, a imao je sedam daljnjih kupaca, u njemu je skončao život. Dakle, ukleti auto! Ako je bilo sedam smrti, taj auto se isto toliko puta morao dobro izrazbijati, pa je pitanje što je ostalo od njegove izvornosti. Prodavač sigurno računa na neku ekscentričnu zvijezdu, kojoj navedeni iznos neće bitnije poremetiti stanje na računu. A možda bi ga netko od njih htio pokloniti svojoj ženi prije razvoda, koji podrazumijeva diobu novaca po pola. Iako je auto skup, nešto se ipak tako može uštedjeti. Navedeno vozilo, sigurno je imalo maksimalnu pažnju u održavanju, no nije isključeno da prilikom neke od brojnih nezgoda, nije bio samo ljudski faktor u pitanju, nego i tehnički. Prošlo je mnogo vremena od tada, automobili su nevjerojatno napredovali, no ništa nije savršeno, pa se događa da i najskuplji auti imaju problema, za sreću, obično ne takve naravi da bi vas mogli koštati glave. A oni najjeftiniji? E, tu bi već i glava mogla doći u pitanje. I ne samo vaša, nego i tuđa. Kad auto stane, uvijek se nađe novaca da ga se osposobi da kako, tako može dalje voziti. No kad se prilikom popravka vlasnik upozori na još neke bitne primjećene neispravnosti, naročito vezane za ovjes ili kočnice, često je odgovor da će to uraditi tek prije tehničkog pregleda. No, frapantno zvuči podatak, koji se baš ne čuje u javnosti da skoro dvadeset posto vozila vozi neregistrirano, a to znači da ih tehnički pregled davno nije vidio. Ne možemo sto posto stajati iza navedenog postotka, i reći da je to baš toliko, ali gdje ima dima, ima i vatre. Novaca nema, to je jasno, ali da li se baš tako nonšalantno možemo ponašati i voziti kroz naselja puno ljudi i djece, znajući da nam svakog trenutka može propasti pedala kočnice, ili otkazati upravljač? Nažalost, za automobile smo postali toliko vezani, da je svakodnevni život bez njih skoro nezamisliv. Od odvoženja djece u vrtić do neodgodivih poslova koje bez njih ne možemo obaviti. Tako smo od toga da je auto naš rob, mi postali njegovi. Kad ga već imamo, htjeli bi u jednom danu obaviti sto poslova i biti na sto mjesta. Kaže moj prijatelj, da je prije bilo puno ljepše, i da se njega pita, on bi sve aute i televizije stavio na kup i zapalio. Barem ne bi bilo toliko napeto, a ljudi bi se više družili. No, sad smo se odmakli od teme, pa se koncentrirajmo na naslov! Dakle, ako primjetite bilo kakvu promjenu na kočnicama, od razlike u visini pedale, do zanašanja prilikom kočenja, sagnite se ispod auta i pogledajte da li se negdje primjećuje gubitak ulja za kočenje. To se obično primjeti s unutrašnje strane kotača kada ulje ostavi trag na donjoj strani doboša, diska ili felge ili na glavnom kočionom cilindru, koji se nalazi u prostoru motora s lijeve strane, gledajući u pravcu vožnje. Nikako takav kvar ne treba zanemariti ili odgađati, nego trenutno pristupiti popravku. Iako nemate dvije lijeve ruke, razmislite da li ste u stanju izvršiti popravak, jer, s kočnicama se nije igrati. Pogledajte dubinu kanala na vašim gumama. Ako ocijenite da je ona ispod dva milimetra, počnite tražiti nove. Kod onih koji malo voze, dubina je prolazna, ali ako je guma ispucana po strani, također traži novu. Kakve šarene vremenske prilike u posljednje vrijeme imamo, dobre gume od bitne su važnosti za sigurnu vožnju i nikad ne mogu biti toliko skupe da koštaju više od razbijenog auta ili ljudskog života. Osjećaj slobodnog hoda volana u mjestu, znak je istrošenosti nekog dijela ovjesa. Najčešće se radi o povećanom zazoru jabučice spone volana, ili još gore istrošenosti letve u mehanizmu volana. Što se letve tiče, sve počinje prilično blago. Pukne zaštitna manžeta, pa kažemo, nije to tako strašno, no kroz procjep iscuri ulje ili mast, letva "riba" na suho, a u unutrašnjost počinje prodirati prašina i voda. Manžeta, koja cijelo vrijeme vožnje i zakretanja volana, non stop radi kao mijeh harmonike, tj. skuplja se i rasteže, pukne do kraja i mehanizam potpuno ostaje bez zaštite. Tu je početak kraja. Zaključak je, čim primjetite i malu pukotinu na bilo kojoj manžeti, treba je promijeniti, jer za malo novaca, sprečavate veći kvar. Da ne bi ušli u povijest...