Upit:
Već duže vremena ahilova tetiva mi je zadebljana i umjereno bolna, posebno prilikom dužih šetnji. Posljednja 2-3 dana povremeno se pojavljuje, nakon bola i uglavnom u stanju mirovanja, jaka vrelina u predjelu zadebljanja. To se ranije nije događalo. Molila bih za objašnjenje zbog čega se javljaju te vreline i što je u pitanju.
Odgovor:
Zadebljanja, naročito ona bolna na dodir u tijeku ahilove tetive znak su njenog oštećenja. Posebice kada se ta bol proširi i na hodanje ili se javlja u mirovanju. No, bol može biti praćena i drugim senzoričkim senzacijama, poput topline, peckanja, osjećaja zakočenosti i slično.
Za razliku od trauma ahilove tetive u kojima bolnost ima jasan početak unutar nekog naglog pokreta, doskoka, nespretnog koraka, udarca ili slično, koji je praćen oštrom boli, što opet može ukazivati na parcijalnu ili totalnu rupturu, bolnost i zadebljanje u tijeku tetive koji nastupaju postupno, u početku minimalnom bolnošću ili osjećajem zakočenosti, ukazuju na drugi proces, većinom kroničnog tipa, koji nastaje polako, da bi tek sazrijevanjem došao do potpuno razvijenog tendinitisa. Radi se o klasičnom sindromu prenaprezanja u kojemu poradi cijelog niza razloga nastaju mala oštećenja tetivnih niti, koji se tek na kraju zbrajaju, te čine veće oštećenje i osjetni bolni sindrom. S obzirom da se ahilova tetiva nalazi gotovo odmah ispod površine kože, moguće je palpirati i zadebljanje na mjestu oštećenja. Kako je ova tetiva uložena u svoju ovojnicu baš onako kako je sajla kočnice na bicikli uložena u svoj omotač, tako kod oštećenja tetive dolazi i do upale ovojnice kroz koju se tako zadebljala tetiva kreće. Kod tako sazrelog ahilovog tendinitisa uobičajeno pacijenti opisuju stalnu bolnost, koja se povremeno pojača ili biva praćena osjećajem topline, peckanja ili pečenja, te bolnosti u mirovanju. U nekim slučajevima može doći do širenja upalnog procesa na ostala tkiva ili pak širenja bolnog stanja poradi lošeg rasporeda sila pri hodanju unutar samog stopala. Kako bolnost traje dugo, tako je i prirodno nastojanje da tijekom hodanja izbjegnemo pojavu bolova. To se može učiniti na način da se opterećenje u stopalu prenese na njegov vanjski ili unutarnji rub. Zbog svega toga nije rijetkost vidjeti pacijenta sa upalom ahilove tetive kod kojeg se bolnost proširila na potkoljenicu i stopalo.
Svaku bol u ahilovoj tetivi koja traje duže od tjedan dana (a nagle bolove izazvane traumom valja pregledati odmah) treba shvatiti ozbiljno i korektno zaliječiti. Iako postoje različita mišljenja u struci, u našoj se praksi fizioterapija zasnovana primarno na laseru, ultrazvuku, manuelnim tehnikama liječenja, te adekvatnim vježbama pokazala najboljim izborom. Isto je tako u procesu liječenja važno procijeniti stanje na stopalu, te ako postoji tendencija spuštanja njegovih prirodnih svodova, iste valja korigirati adekvatnim ortopedskim ulošcima. Povišenja pod petu, a koja se preporučuju kod upala ahilovih tetiva mogu biti od pomoći u samom početku liječenja, jer skraćujući put ove tetive pri hodanju, posljedično smanjujući i bolnost. No, dugoročno mogu dodatno pojačati simptome.
Po završenom liječenju preporučamo pacijentima da redovito rade barem vježbe istezanja, kako bi prevenirali ponovnu pojavu iste ili slične simptomatologije. Nije na odmet pregledati obuću i orijentirati se na nošenje udobnijih i mekših varijanti.
U nešto manje od 10% pacijenata sa upalom ahilove tetive ne dolazi do poboljšanja primjenom već spomenutih metoda liječenja i postupaka. U tom slučaju, a ako je prethodno sprovedena adekvatna fizioterapija, te nije donijela očekivano olakšanje, moguće je primijeniti i terapiju udarnim valom (ESWT). Operativni zahvati danas se čine iznimno rijetko.
