Evo smo se u nekoliko nastavaka uhvatili nožnih komandi u automobilu, pa je prošli put bilo riječi o blokiranju pedale gasa, gdje je još trebalo stajati da se jednostavnim pritiskanjem kvačila isključuje mjenjač, pa vozilo možemo kontrolirati kočnicom i tako stati sa strane. Opet moramo ponoviti da ako motor ostane pod visokim okretajima, tj. na punom gasu postoji mogućnost njegovog oštećenja, naročito ako nije u dobrom stanju. To je slično kao kad se u Formuli 1 iz bolida počinje sukljati dim. Ta Formula više ne učestvuje u trci. No za razliku od tih trkača koji brzine automatski mijenjaju na volanu, naši auti još uvijek imaju pedalu kvačila ili spojke, kako se to stručno kaže. Iako se u budućnosti na podu ne predviđaju nikakve pedale, nego samo ručica u sredini koja je po izgledu slična onoj s kojom se djeca igraju po kompjuteru, gdje je sada poluga mjenjača brzine, mi za kretanje i mijenjanje brzina moramo stalno lijevom nogom pritiskati postojeću pedalu. Ona je za mehanizam spojke povezana hidrauličnim sistemom ili što je češće čeličnom sajlom. Dakle, mi smo ti koji određujemo kada ćemo i kako krenuti i kad ćemo promijeniti brzinu. I sve je dobro dok nas pedala sluša, tj. dok reagira na pritiskanje. Ali što učiniti u trenutku kad se pritisnuta pedala ne vrati u početni položaj pa ostane "na podu". Tada više nemamo kontrolu nad mjenjačem a auto nastavlja vožnju. Ako naglo zakočimo, doći će do jakih udaraca u predjelu nosača motora i mjenjača, ako baš nemamo sreće ili su u lošem stanju i do pucanja, jer konji iz motora vuku naprijed zajedno sa zupčanicima u mjenjaču, a kotači bi blokirali. Slikovito bi to bilo kao da netko vuče naprijed, a netko nazad. Ili još slikovitije, razlika između normalnog funkcioniranja i zaustavljanja i opisanog je kao da vas netko pomiluje ili vam opali šamar. Navedeni primjer je iz lagane vožnje npr. u gradu u koloni, gdje zbog gužve i malog rastojanja između vozila, u pravilu dolazi bar do laganog sudara. U bržoj vožnji, auto se bez problema koči, ali kad dostigne brzinu koja nije proporcionalna stupnju prijenosa u mjenjaču, npr. četvrta brzina pri 30 km/h, nastaju isti problemi. Tu je teško izbaciti mjenjač iz brzine, kad nema spojke koja će ga meko isključiti. U oba slučaja, ako za to ima prostora, treba vozilo još malo ubrzati i naglo pustiti gas. U istom momentu puštanja gasa, treba ručicu mjenjača naglim trzajem izbaciti iz brzine. Ako vam je to uspjelo, odmah upalite četiri žmigavca, kako bi ostale upozorili da nešto nije u redu, i zaustavite se sa strane. Nemate li takve sposobnosti, čupajte ručicu iz brzine bilo kako dok ima vremena. Nekima će izgledati nevjerojatno da se može voziti i mijenjati stupnjeve prijenosa i bez upotrebe kvačila, ali to je točno. No zato treba imati istančani osjećaj, dobro uho i nježnu ruku. Ne preporuča se to činiti nekome tko nije iskusan jer bi mogao uništiti mjenjač čiji su popravci vrlo skupi. Isto tako može se u kritičnim trenucima i krenuti s uključenim mjenjačem i to tako da se ručica ubaci u drugu brzinu i starta motor. To se ne smije raditi na uzbrdici, a najbolje je da netko usput pogura auto, kako bi se izbjegli prvi «potresi» motora i mjenjača dok se ne dobije ubrzanje. Tada se može nastaviti vožnja ne dirajući ručicu mjenjača, te ako je cesta slobodna, na kraćoj relaciji. Za zaustavljanje se opet postupa kako je već opisano. Nađete li se u najkritičnijoj situaciji, npr. nasred ceste ili na željezničkom prijelazu, ugasite motor, ubacite u prvu brzinu i pokrenite motor. Bez obzira da li motor «upali», snaga elektropokretača pokrenut će automobil i izvući ga iz opasne situacije. Pritom može stradati akumulator ili elektropokretač, ali je sve to ništa u odnosu na ono što se moglo dogoditi da vas je udarilo drugo vozilo.