Tumori analnih vrećica javljaju se kako kod mužjaka tako i kod ženki, vrlo često su zloćudni i imaju visoki metastatski potencijal.


Ova vrsta tumora pojavljuju se u perianalnoj regiji i česti su kod pasa. Najviše se srećemo sa tumorom perianalnih žlijezda i tumorom analnih vrećica, iako se u ovoj regiji bogatoj žlijezdanim tkivom mogu pojaviti i drugi tumori.

Perianalne žlijezde nalaze se u okolici anusa kao i na do­njoj strani repa. Tumori ovih žlijezda, srećom su najčešće dobroćudni, a viđamo ih prak­tički isključivo kod mužjaka ia­ko su u literaturi opisani i slu­čajevi kod ženki. Ova vrsta tumora je ovisna o muškom spolnom hormonu - testoste­ro­nu – pa je dio terapije kastracija. Nakon kastracije može doći do spontane regresije tumora. Može se pojaviti jedan ili više tumora  koji su obično okrugli, a  ponekad izgledaju kao male ranice kraj anusa. Mali postotak perianalnih tumora može biti zloćudan, pa preporuču­jemo kastraciju i odstranjiva­nje tumora u svakom slučaju pojave kvržica u ovoj regiji posebno ako se radi o starijem psu.

Tumori analnih vrećica jav­ljaju se kako kod mužjaka tako i kod ženki, vrlo često su zlo­ćudni i imaju visoki metastat­ski potencijal. Za razliku od tumora perianalnih žlijezda, ovi tumori su često locirani du­blje, a ne na površini kože, pa se može dogoditi da ih ne pri­mijetimo dovoljno rano.

Kod obje vrste tumora vlasnici primijete da se pas često liže, ponekad je nemiran, stalno sjeda ili ima poteškoća kod obavljanja velike nužde. Ako se radi o ulceriranom tumoru, može se pojaviti svježa krv kod obavljanja nužde.

Terapija je kirurška. Odstra­nimo tumore i to radikalno, te u slučaju perianalnih tumora izvršimo i kastraciju. Ukoliko se radi o vrlo malom tumoru, veličine zrna graška, ponekad je dovoljna samo kastracija. Ki­rurški zahvati u perianalnoj re­giji su uvijek delikatni jer postoji opasnost od strikture anusa zbog stvaranja ožiljnog tkiva nakon operacije. Postopera­tivna njega je također zahtjevna zbog same regije. Rep treba biti povijen desetak dana na­kon zahvata kako bi se rana što bolje ventilirala  te je potrebno čišćenje rane nakon svakog obavljanja nužde, kako bismo smanjili mogućnost infekcije fekalnim bakterijama na najmanju moguću mjeru.