Piriformis sindrom je stanje koje obuhvaća iritaciju ishiatičnog živca u njegovom prolasku kroz ili u neposrednoj blizini mišića kojeg nazivamo piriformis, a koji je smješten duboko u «debelom mesu», odnosno stražnjici. Upala ishialgičnog živca, koju još nazivamo i išijas ili ishialgija, uzrokuje bol u predjelu kuka koja se često širi kroz cijelu nogu. Mišić piriformis je smješten duboko u zdjelici i omogućuje rotacoju noge prema van. Ishialgični živac putuje iz donjeg dijela kra- lježnice u nogu prolazeći kroz ili neposredno pored piriformisa. Ako je taj mišić neobično kratak, ili zgrčen, ishialgični živac može biti iritiran ili upaljen. Isto tako, piriformis sindrom može biti posljedica intenzivnog trčanja nizbrdo. Simptom ovog sindroma je bol duboko u stražnjici koja može ličiti na žarenje ili iritirajuću toplinu. Obično bol putuje prema dolje cijelom dužinom noge, te se može pojačati pri unutarnoj rotaciji kuka (na primjer kod sjedenja prekriženih nogu). Kod dijagnostike je silno važno točno utvrditi način na koji su bolovi započeli. Išijas može imati i cijeli niz drugih uzroka. Kako sam živac polazi iz nervnih vlakana donjeg dijela kralježnice, najčešća njegova iritacija ipak je izazvana hernijom diska ili pritiskom nekog drugog mekog tkiva ili kosti. Testovi za piriformis sindrom mogu ukazati na taj uzrok, ali ponekad je potrebna i detaljnija dijagnostika koja će isključiti druge uzroke, poput rendgena, CT-a, ili magnetske rezonance Liječenje piriformis sindroma relativno je jednostavno. Za ublažavanje boli koriste se ledeni oblozi više puta na dan, te duboka masaža kako bi se opustio prisutan mišićni spazam. U istu se svrhu, a u kasnijoj fazi, mogu upotrijebiti i ultrazvuk, magnetoterapija, te neke toplinske procedure. Odmor je važan, posebice u prvim danima liječenja. U iznimno bolnim situacijama, lijekovi nisu na odmet, posebice oni koji opuštaju mišićni smpazam te analgetici, po mogućnosti u vrlo kratkom vremenskom razdoblju. No, ono što stvarno liječi jest vježbanje i to istezanje. Tek fleksibilan piriformis neće u bližoj i daljnjoj budućnosti stvarati probleme. Sami simptomi mogu trajati od nekoliko dana do nekoliko tjedana, pa čak i mjeseci, a sve u zavisnosti od jačine upale živca, mišićnog spazma, načina liječenja, ali i ponašanja samog pacijenta. Naime, vrlo je važno izbjegavati aktivnosti koje uzrokuju bolove. U protivnom liječenje se može odužiti, ili se već nestali simptomi mogu ponovno pojaviti. Isto je tako važno uspostaviti pun opseg kretnji u nozi koja je atakirana ovim sindromom, ojačati eventualno oslabljenne mišiće, te postići potpuno bezbolan hod prije povratka u uobičajenu razinu dnevnih aktivnosti. Osnovna prevencija ovog sindroma sastoji se u održavanju adekvatne fleksibilnosti putem redovitog prakticiranja vježbi istezanja. Koliko je važno na vrijeme prepoznati ovaj sindrom, govori i nedavni primjer jednog mladog nogometaša koji je mjesecima patio od bolova u desnoj nozi. Rendgenska snimka pokazala je blagu skoliozu donjeg dijela kralježnice koja je i okrivljena za postojeće bolove. Na njemu je oprobana sva sila terapijskih metoda, od cijelog arsenala fizioterapije do različitih vrsta masaža i kiropraktike, no bez uspjeha. Tek je naknadno utvrđeno skraćenje mišića piriformisa, te su se uz adekvatne vježbe istezanja i uz nešto akupresure simptomi povukli u samo dva tjedna.