Piti ili ne piti - to je pitanje

Je li moguće da se zagađenje ispralo i da ga više jednostavno nema? Je li moguće da se problem riješio sam od sebe?

„Stručno povjerenstvo za vodu za ljudsku potrošnju je dana 9. travnja 2018. godine održalo telefonsku Sjednicu te je, uzimajući u obzir sve rezultate praćenja vode za ljudsku potrošnju kroz razdoblje od tjedan dana, zaključilo da se voda za ljudsku potrošnju na području Slavonskog Broda smatra zdravstveno ispravnom i može se koristiti za piće i ostale potrebe kućanstva.“

Ovo je u ponedjeljak objavljeno na Internet stranici Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo. I sada su građani Slavonskog Broda na sto čuda. Piti ili ne piti?

U čudu su također i radnici koji su trebali spojiti vodovod grada na drugo vodocrpilište. Kopati ili ne kopati?

Je li moguće da se zagađenje ispralo i da ga više jednostavno nema? Je li moguće da se problem riješio sam od sebe? Vrijeme liječi...?

Pa, nastavljamo u Hamletovom tonu:

Je li bolje mučiti se s plastičnim bocama i cisternama ili poslušati preporuku nadležnih i završiti to. Samo gutljaj, ne više. I s tim gutljajem prekinuti sve probleme koji su ih morili proteklih dana. Da, to je ono što bi željeli. Samo gutljaj... možda dva... Ali da, tu je problem.

Jer misli koje dolaze s tim gutljajem moraju nas natjerati za zastanemo. Zbog tih misli toliko odugovlačimo. Jer tko bi se mučio s gubljenjem vremena, gradonačelnikom, ministrima i premijerom, suprugom i susjedima kada sve može riješiti jednim gutljajem. Tko bi, se, zbilja, mučio, da ne postoji bojazan, da u toj vodi postoji još nešto. Neka neotkrivena kemikalija, neka prekoračena minimalna količina. I zbog toga radije trpimo sve probleme ovoga što poznajemo, nego krećemo put slavine. Razmišljanje nas čini kukavicama. I zato je odlučnost ustuknula pred bojazni sumnje a  važne i goleme zamisli iz tijeka svoga izlaze - i gube ime akcije.

Nastavljamo nakon pauze.