Prije mnogo godina, u vrijeme dok sam radio u jednom košarkaškom klubu kao fizioterapeut, trener tog istog kluba činio je sve kako bi dobro pripremio svoje sportaše za svaku utakmicu. Pa iako je mnogo radio, a igrači su se uistinu svojski trudili, rezultati nikako nisu dolazili. Pobjede su bile rijetke ili ih nije bilo. Tada se trener odlučio za ekstremni postupak i prije jedne važne utakmice ušao u svlačionicu sa bočicom tableta. Objasnio je igračima kako je to najnoviji američki proizvod koji povećava snagu, izdržljivost i skočnost, te da preporuča svima da uzmu po jednu tabletu prije same utakmice. Uz nešto nagovaranja i uvjeravanja kako nema štetnih nuspojava, svi su igrači to i učinili. Utakmica koja je uslijedila iznenadila je sve, a ponajviše same igrače. Dakle to je bila prava parada pretrčavanja, skakanja nadigravanja i svega ostalog. Bilo je nevjerojatno koliko je samopouzdanja ušlo među igrače. Nije potrebno niti reći da su tu utakmicu dobili bez po muke, za razliku od svih utakmice do tada. No, valja napomenuti da taj «američki proizvod» nije bio nikakav doping, već samo obične tablete b-vitamina kupljene bez recepta u obližnjoj ljekarni.
U osnovi to je placebo. Lijek koji nema nikakvo stvarno djelovanje, predstavljen kao jako i čudesno sredstvo pokreće uvjerenje da se nešto uistinu događa, pa zatim slijede i rezultati tog djelovanja. U medicini imamo nebrojeno mnogo studija koje obrađuju placebo ne samo na subjektivnim simptomima (bol, osjećaj slabosti, umor i slično), već i na objektivnim problemima (poput smanjivanja otoka, povećanja gibljivosti u zglobovima, smirivanja upalnih procesa itd.). A kada se ispituje stvarna djelotvornost nekog novog lijeka i prije no što se pusti u prodaju, mora se učiniti dvostruko slijepi pokus sa tri skupine ispitanika: Jedna grupa bolesnika uzima stvarni lijek, druga placebo zamjenu, dok se na trećoj ne primjenjuje nikakvo liječenje (na njoj vidimo koliko vrijeme utječe na proces oporavka). U prve dvije skupine nitko, niti pacijenti, niti liječnik koji daje lijek ne znaju je li riječ o placebu ili stvarnom lijeku. Tako na kraju ispitivanja dobivamo stvarnu sliku djelovanja jednog novog lijeka i uspoređujemo djelovanje sa efektom placeba, kao i postupka bez liječenja. Tek tada možemo ocijeniti je li on stvarno efikasan i koliko. Osim sa lijekovima, tako je i sa ostalim metodama liječenja.
No, sam placebo nije smetnja, naprotiv. On je odlična pomoć u liječenju mnogih, ako ne i svih bolesti. U koliko se primjeni adekvatan lijek, ili terapija, uz povjerenje samog pacijenta u svog liječnika ili terapeuta, tada će i sam rezultat takvog liječenja biti bolji, jer ga podržavaju i procesi u tijelu izazvani placebom. No, što se točno događa u tijelu kod placebo efekta, do danas nije sasvim razjašnjeno. Prilično nam je jasno kako funkcionira smanjenje bolova i kako do njega dolazi, ali još nema pravog odgovora kako se smanjuju objektivne poteškoće. Mnogo je pojedinačnih teorija od kojih većina uključuje promjene razine hormona i drugih kemikalija koje se proizvode u tijelu. Izgleda da ljudski organizam ima mogućnost pokretanja procesa samocijeljenja ili samoliječenja u specifičnim situacijama, koje ne moraju nužno biti vezane uz medicinu. Mnogo je tzv. alternativnih metoda liječenja koje nemaju dokazano ljekovito djelovanje, ali koriste placebo i na taj način proizvode efekat sličan onome kod košarkaša sa početka priče.