Osim što se načini na koji svatko od nas pliva značajno razlikuju, pa se tako razlikuju i fizička opterećenja na pojedine dijelove našeg sustava za pokretanje.
Kao i svake godine u ljetno vrijeme, tako i ove, u Scipionu imamo nesrazmjeran porast broja pacijenata sa simptomima išijasa, križobolje, vratobolja, te vrtoglavica i glavobolja uzrokovanih promjenama na vratnoj kralježnici. Na prvi pogled nelogičan trend ako uzmemo u obzir nešto veći obim fizičke aktivnosti i kretanja u prosječnoj populaciji u odnosu na zimsku sezonu. No, sasvim očekivan hodomet ako uzmemo u obzir plivanje.
Plivanje je tijekom proteklih desetljeća preporučivano kao dio liječenja za cijeli niz kroničnih bolesti sustava za pokretanje, od bolesti kralježnice i zglobova, preko mišićnih disfunkcija, pa sve do reumatoloških bolesti. Do te mjere je plivanje slavljeno, da se ono u općoj kulturi i diskursu i danas percipira kao jedna od najpoželjnijih fizičkih aktivnosti, gotovo bez nuspojava i kontraindikacija. U praksi su stvari bitno drugačije.
Osim što se načini na koji svatko od nas pliva značajno razlikuju, pa se tako razlikuju i fizička opterećenja na pojedine dijelove našeg sustava za pokretanje, tako i sama voda smanjuje senzoričku percepciju u formi redukcije bolnog podražaja, što dovodi do kasnije percepcije preopterećenja unutar kretanja u mediju kakva je voda, pa bila ona i morska. Dalje, neka latentna oštećenja lokomotornog sustava mogu se pokrenuti upravo kroz plivanje (bez obzira na "stil"), kao što su hernije hrskavičnih diskova u kralježnici, degenerativnih stanja kralježnice i zglobova, te nekih sustavnih bolesti.
Zanimljivo je da su to ista stanja kod kojih plivanje može pomoći i za čije se liječenje ono i preporučuje. Odgovor na pitanje o tome zašto je to tako nalazi se, kao i uvijek, u detaljima.
Koliko je plivanja dovoljno, koji oblik kretanja u vodenom mediju je preporučljiv, te u kojoj fazi bolnoog stanja ili bolesti ćemo posegnuti za njim najbolje je odrediti individualno.
