Zabavu nam prenose naše televizije u jednom od najgledanijih termina. Lijepo se zavalite u fotelju u vrijeme dnevnika i možete promatrati tko je danas bio na potezu. Oni koji stavljaju, oni koji skidaju ili oni koji smiruju?



-Mi ćemo ih skinuti!
-Pa skinite, mi ćemo ih opet staviti.
-Pa stavite, mi ćemo ih opet skinuti!
- Ljudi nemojte.
- Samo dajte, mi ćemo ih staviti.
-Mi ćemo ih skinuti!
-Pa skinite, mi ćemo ih opet staviti.
- Ljudi nemojte…


Ovaj igrokaz od samo nekoliko linija već nekoliko tjedana uveseljava dobar dio stanovnika drage nam i znane domovine. I što je najbolje, uopće ne trebaju biti u blizini. Zabavu nam prenose naše televizije u jednom od najgledanijih termina. Lijepo se zavalite u fotelju u vrijeme dnevnika i možete promatrati tko je danas bio na potezu. Oni koji stavljaju, oni koji skidaju ili oni koji smiruju? Ukoliko ste nešto propustili, samo okrenite na program na dnevnik neke konkurentske TV kuće i imate instant reprizu.
Kako zabava traje već neko vrijeme, populacija je formirala svoja mišljenja o sudionicima, pa neki imaju i svoje favorite. Šetnjom po stambenim zgradama u vrijeme emitiranja, pažljivi promatrač može čuti navijanje.

-I neka su skinuli, tako im i treba! Samo neka skidaju.
Ili:
Pa ovo je već prevršilo svaku mjeru. Pa zašto policija ne čuva te ploče. Kako im uspije ukrasti ih ispred nosa?
Ili:
Ovo je već ozbiljno. A što ako padnu glave? A što ako se netko ozlijedi. Tko će onda odgovarati.
Tako da imate dva igrokaza. Onaj koji se vrti na televiziji i reakcije koje on proizvodi.

O velikoj popularnosti serijala u prilog ide i činjenica da se ubrzano širi. Nakon Vukovara, novi nastavci snimaju se po raznim krajevima Lijepe naše. Još kad bi se između mogle ubacivati reklame, od serije bi se možda moglo zaraditi. Naravno, proizvođači ploča nameću se kao prvi i logični izbor. Ali tu ima prostora i za proizvođače ljestava, čekića, ograda, noćnih lampi. Zatim catering, marende, management, organizacija, telefonija, automobili, motocikli, mopedi, osiguranja, oprema za zaštitu na radu. Mnogo industrija moglo bi profitirati ukoliko se ovaj trend sa pločama proširi.  

I ne samo u granicama Hrvatske. Čitava Europska unija trudi se uvoditi multikulturalnost. A to je savršeno plodno tlo za novi biznis izmjene ploča. A tek kad franšiza stigne u ostatak svijeta? Umjesto sirovog drva i turizma, možda je to spas za naše posrnulo gospodarstvo?

Naravno, kada bi naša industrija izmjena ploča postala globalni proizvod, možda bi ju trebalo još i dodatno unaprijediti. Prije svega, može se  ubrzati proces izmjene ploča. Sada je to ograničeno na minimalno jedan dan. Po noći se ploče uklanjaju, a sljedeći dan se stavljaju nove. To bi se u početku moglo ubrzati tako da se ploče stavljaju ujutro, zatim se skidaju za vrijeme ručka(kada bi policajci odlazili na odmor), onda bi ih ponovno stavljali u popodnevnoj smjeni. Noćno skidanje, bi, naravno ostalo. To je i najzanimljiviji dio serije. Druga, značajna ušteda bila bi i da se koristi ista ploča. Koju bi skidači, nakon ritualnog obilježavanja, vraćali stavljačima. Ali treba vidjeti da li se više isplati to, ili možda da se krhotine skinutih i razbijenih ploča prodaju kao suveniri obožavateljima. S priljevom stranih oglašivača povećao bi se i pritisak za bržom izmjenom. Pa bi od dnevne i već navedene poludnevne, došla i satna, polusatna. Na kraju bi se, kako to u kapitalizmu obično biva, sve razvilo do svog apsurda, pa bi i skidači i stavljači i miritelji stajali na istom mjestu ispred kakve javne zgrade i jednostavno jedan drugom dodavali ploču. Ali, to traži moderno doba. Sve je brzo. Skini. Stavi. Nemoj. Skini. Stani. Nemoj.

Hoće li taj veliki broj okretaja upropastiti ovu obećavajuću seriju, ostaje da vidimo u sljedećim nastavcima. Ukoliko da, ne sumnjam da će maštoviti Hrvati smisliti neki novi izvor prihoda. Jer, kako se to zna reći- u krizi nastaju najbolje ideje.