Kada govorimo o pneumoniji (upali pluća), obično mislimo o opasnoj infekciji, koja je došla «iz zraka». Ili o produžetku gripe, koja je krenula neželjenim tijekom. MANJE RAZMIŠLJAMO DA I NEKI LIJEKOVI MOGU DOVESTI DO PNEUMONIJE. A tu su i rizici bolničkog liječenja, ponekad direktno povezani s upalom pluća. Može se netko zavaravati da je pneumonija problem prošlih vremena. Ili da se danas liječi lakše nego nekada. Podaci iz Velike Britanije, za koju bi teško mogli reći da ima nerazvijeno zdravstvo, govore da se danas zbog toga umire dvostruko više nego prije deset godina. Što kažete na nekontroliranu pomamu za antibioticima, KOJI ONDA NE DJELUJU KADA JE TO OD ŽIVOTNOG ZNAČAJA? Upalu pluća mogu stvoriti brojni infektivni organizmi. Obično su to bakterije (Streptococcus pneumoniae je najčešća), ali mogu biti i virusi, pa i gljivice. BOLNIČKE FORME NEKIH BAKTERIJA OSOBITO SU OPASNE ZBOG SVOJE OTPORNOSTI NA ANTIBIOTIKE. A i upala pluća, sama po sebi, vrlo je opasna. Pogrešno je razmišljanje da je to prehlada ili gripa, ali u ponešto intenzivnijoj formi. Respiratorni problemi povezani s prehladom su neugodni, ali prolaze sami od sebe (lijekovi samo otežavaju cjelovito izlječenje) i neće nas ubiti. No, PNEUMONIJA JE PODMUKLA, IZAZIVA SKUPLJANJE VODE U PLUĆIMA I ZAČEPLJENJE ALVEOLA, ČIME SE ONEMOGUĆAVA PRIJELAZ KISIKA U KRVOTOK. Upravo manjak kisika najčešći je uzrok smrti. Upale pluća su najfrekventnije zimi, obično kod male djece (neishranjenost je dodatni faktor rizika) ili kod osoba iznad 65 godina starosti. Oko 4% djece iz razvijenih zemalja oboli od pneumonije. Povećani rizik prisutan je kod srčanih bolesnika, dijabetičara., bolesnika od AIDS-a ili kod pacijenata koji prolaze kemoterapiju. Već znamo, štetni mikroorganizmi mogu se množiti samo u neotpornom i zatrovanom organizmu. Kasnije ćemo vidjeti da i MEDICINA IMA SVOJ DIO ODGOVORNOSTI. Možda se pitate kako ćete prepoznati upalu pluća i kako ćete je razlikovati od prehlade ili gripe? Ona stvarno može uslijediti nakon kakve prehlade, ali od nje se i dosta razlikuje. Kod pneumonije nema začepljenog nosa, temperatura je nešto povišena, prisutni su bolovi u prsima, PONEKAD SE ISKAŠLJAVA KRV. Stručno oko će registrirati i bijele nokte. Problemi s disanjem vrlo su izraženi. Zbog gomilanja vode u plućima, PACIJENT SE PONEKAD OČAJNIČKI BORI ZA ZRAK. Liječnici tradicionalno klasificiraju pneumoniju u 2 grupe, ovisno o načinu infekcije. Nekada je tzv. «društveni» oblik bio dominantan. To je prijenos uzročnika zaraze od drugih ljudi. No, danas smo svjedoci velike ekspanzije tzv. «bolničkih» pneumonija. Susrećemo ih, gotovo isključivo, u jedinicama intenzivnog liječenja. GOTOVO POLA BOLESNIKA S TIH ODJELA OBOLI OD UPALE PLUĆA, a 27-50% oboljelih i umre zbog toga. Zbog čega takva lakoća pobolijevanja u šok-sobama? Dakle, tu su oboljeli često izloženi «ventiliranju» pluća, što im inače pomaže da dišu. Postupak obuhvaća uvlačenje cijevi za disanje niz grlo, čime se ZAOBILAZI PRIMARNA TJELESNA OBRANA OD PLUĆNIH INFEKCIJA-KAŠALJ. Sputavanje kašlja znači da je otvoren put bakterijama. BOLNIČKE BAKTERIJE SU OPASNIJE OD DRUGIH, pogotovo gram-negativne varijante, koje ne egzistiraju izvan bolnice. Zbog toga otpornost na njih nije razvijena. Nažalost, postoji i treći način pobolijevanja. PUTEM LIJEKOVA. Prema nekim istraživanjima, uobičajni lijekovi za tretiranje čireva (kao što su Tagamet, Zantac ili Losec), koji izazivaju smanjenje produkcije želučane kiseline, odgovorni su za udvostručenje pojavnosti pneumonije, pogotovo među starijima. Rizik od upale pluća je podjednak kod svih lijekova iz ove grupe, bez obzira što je mehanizam djelovanja ponekad i bitno različit. Nešto s njima očito nije u redu. Uf, zar opet zlo od čudesnih preparata? O tome više sljedeći put. Sljedeći put: Lijekovi i pneumonija