Priča mi prijatelj, muzičar, kako su se ove zime po noći vraćali sa gaže, iz gorskih krajeva gdje je bilo dosta magle. Nastojao je voziti oprezno i smanjenom brzinom kako se ne bi, nedaj Bože što dogodilo. U toku svirke je ispirao grlo konjacima (više puta) kako bi sačuvao dobar glas. No šteta je bilo ispljunuti te zlatne kapi, pa je sve to završilo kako obično s muzičarima biva. Oči su se zacaklile, pokreti postali usporeni, pa je i u autu pala pjesma. Ono što je svih u autu čudilo je bilo to kako ih svi pretiču tako velikom brzinom, a i vidljivost je minimalna. Svima se činilo da na cesti još uvijek vlada gusta magla. I dok se vozač mučio i napinjao oči da bi nešto vidio, netko je slučajno rukom prošao po staklu i mudro zaključio da je stvarno problem u magli, ali na staklima i to iznutra! Ništa čudno za muzičare, reći će netko, no dosta nas polako "svira" u automobilima. Konstruktori su se kroz desetljeća jako trudili da na autima povećaju staklene površine, kako bi vidljivost, a s time i sigurnost vožnje bila čim veća. Neki se sigurno sjećaju zadnjeg stakla na Vokswagenu Bubi, koje je, iako iz dva dijela bilo tako malo da vozač od iza nije mogao vidjeti ni uvredljive pokrete rukom i prstima onoga od ispred, koji mu je time želio poručiti da nešto ne štima s njegovom vožnjom. Pogledajte današnje Bubino staklo. Deset puta veće! Iako velike staklene površine imaju i manu da ljeti više griju unutrašnjost vozila, namjera je izbjegavanje mrtvih kuteva, pa se zbog toga i nosači krova tako postavljaju i stanjuju da bi pogledom u unutrašnji retrovizor mogli vidjeti sve što se događa iza nas i sa strane. U današnjim, naročito gradskim uvjetima i gužvama, to je od presudnog značaja, jer reakcije moraju biti brze i sigurne. No što nam sve to vrijedi, ako od cijele staklene površine ne koristimo ni pola. Neki vozači još uvijek pate od mode šezdesetih godina, kad je bila fora auto čim više oblijepiti naljepnicama, na vrh prednjeg stakla postaviti široku traku, na unutrašnji retrovizor objesiti prve cipelice sina jedinca, ili ličku kapu, a ako je ostala još koja naljepnica, da je se ne baci, ljepila se sa strane. Takvi "ukrasi" su još jedino dozvoljeni u Indiji, dok se na zapadu strogo kažnjavaju. Dokazano je da jedan najobičniji pajac ili lutkica koja visi na retrovizoru, u toku zamorne vožnje, kad se kapci ponekad i spuste, može izazvati nesreću, jer vozač u djeliću sekunde vidi ispred sebe čovjeka i počne iznenada kočiti, ili skretati s pravca. Što to znači na broj autocesti s gustim prometom, nije teško zaključiti. Posebna priča je čistoća stakla, koja bi trebala biti veća nego ona u dnevnom boravku. Pušači bi naročito trebali pripaziti na unutrašnju čistoću, jer se dužim pušenjem po staklu lijepe sastojci iz nikotina, koje je poslije teže odstraniti. Nikad se zaprljano ili zamagljeno staklo iznutra ne smije brisati rukom. Tako se samo razmaže, pa bude još gore jer noću dolazi do loma svjetlosti, tj. svjetlo od vozila koje nam dolazi u susret puno više zasljepljuje, jer se rasprostire na veću površinu stakla. Kad bi staklo bilo čisto vidjeli bi dvije svijetle točke. U prethodnom slučaju vidimo dvije puno povećane mrlje. U rezervoaru tekućine za pranje stakla, uvijek treba biti dovoljno posebne tekućine, a ne vode. Vozeći uzbrdo iza nekog teretnjaka koji nikada više neće proći eko - test, može nam se dogoditi da se prednje staklo toliko zamagli, da taj film sa stakla ne mogu skinuti ni dobre metlice, ako u posudi nemamo sredstvo koje će razgraditi masnoću. No nije potreban ni teretnjak, dovoljno je auto parkirati ispod neke toplane ili industrijskog objekta, pa će rezultat biti isti. Za unutrašnju stranu stakla, zakon je, prava jelenja kožica, koja uvijek mora biti u svojoj kutiji i to vlažna. Za vanjsku stranu stakla treba u bunkeru imati drugu jer su stakla izvana prljavija. Prednje staklo još zahtijeva ispravne brisače i dobre metlice. Ako one ostavljaju tragove po staklu, nemate što čekati. Odmah ih zamijenite. Tu popravka nema, osim ako ne želite promijeniti samo brisne gumice. Zadnja stakla na većini vozila imaju grijače. Ako neki od njih ne radi, nije potrebno mijenjati cijelo staklo. U trgovinama auto dijelova postoje sredstva kojima se puknuta nit "spoji", pa opet imamo dobar pogled otraga. I za kraj, ako i zanemarite opću čistoću vašeg automobila, potrudite se bar da vam stakla budu uvijek čista.