Retrovizor u počecima automobila nije bio montiran zbog gustog prometa, jer je u ono vrijeme prolazak automobila po cesti nije mjerio u minutama nego danima, ali su dame koje su se vozale tim čudnim novotarijama, morale imati pogled na frizuru, nakon vožnje.
Iako psiholozi kažu da to nije dobro i da u životu uvijek treba gledati prema naprijed, u prometu to ne važi. Dapače, vrlo je važno stalno pratiti što se događa iza vas, bilo radi vaših manevara ili manevara onoga što vam vozi "na repu". Sve to možemo znati samo ako često pogledavamo u retrovizore.
Ta neophodna stvarčica montirana je na prvi automobil, nedugo nakon što je izmišljen. Paklena mašina kretala se fantastičnom brzinom od 10 km/h, a ispred nje je po ondašnjim zakonima morao trčati čovjek, mašući crvenom zastavicom ili zviždaljkom u ustima, upozoravajući pučanstvo na nadolazeću opasnost.
Retrovizor nije montiran zbog gustog prometa, jer je u ono vrijeme prolazak automobila po cesti nije mjerio u minutama nego danima, ali su dame koje su se vozale tim čudnim novotarijama, morale imati pogled na frizuru, nakon vožnje. Kamo su ga tada smjestili, uglavnom je ostao do danas, a to je jedan od rijetkih dijelova koji je doživio vrlo male promjene. Makar su vanjski retrovizori trn u oku dizajnerima koji moraju paziti na aerodinamiku vozila, a stršeći retrovizori je dobrano narušavaju, još nije pronađena adekvatna zamjena, koja bi se mogla naći u "običnim" automobilima. Bilo je pokušaja da se naprave dodaci na krovu, pa da retrovizor bude neka vrsta periskopa, ali se od toga odustalo zbog bitnog narušavanja izgleda vozila, a otpor zraka se nije značajnije smanjio, tako da će takvi retrovizori uz metlice brisača i dalje biti nerješiv problem za čim lakšim prolazom naših ljubimaca kroz zračne otpore.
Vanjski retrovizor mora biti većih dimenzija da slika bude čim preglednija. Nekad su to bile samo pločice koje su služile da se staklo ogledala mogu na nešto zalijepiti. Danas su oni lijepo dizajnirani pa poneki auto i ukrase.
Obzirom da u kućištima ima dosta neiskorištenog mjesta, unutra su već počeli smještati razne sonde, npr. za temperaturu zraka, žmigavce (Mercedes, a tko bi drugi), a oni koji imaju električno podešavanje iz kabine, imaju i male motoriće koji ih pokreću. Takvi su dosta skupi, ali ako prilikom nezgode pukne staklo, nije potrebno mijenjati cijeli retrovizor, nego samo zrcalo. To isto je moguće i kod standardnih, tj. onih koji se podešavaju ručno, bilo iz kabine, bilo izvan. Ako ih trenutno nema na tržištu za neki model, potražite staklara koji će vam za nekoliko desetaka kuna napraviti šablonu, izrezati zrcalo i dvostranim ljepilom učvrstiti na svoje mjesto. Važno je, ako je originalno staklo zrcala bilo zakrivljeno, da isto takvo bude zamjensko, inače se gubi dragocjen dio vidnog polja. U takve svrhe, oni kojim imaju ravna stakla, na njih lijepe dodatna mala zrcala, koja proširuju kut viđenoga.
Tu treba biti oprezan, jer je potrebno jedno vrijeme za prilagodbu. Naime sada su na istoj površni prisutne dvije slike: jedna veća, jedna manja. Treba procijeniti kojom se u tom času služiti, jer pogled ne možemo fokusirati istovremeno na obje slike. Pogreška može koštati isto kao i kriva pozicija lijepljenja dodatnog malog retrovizora. On se svakako lijepi samo sa strane stakla, a nikako u sredinu, jer je slika premala da bi ga koristili kao glavno ogledalo.
Za kraj se vraćamo na početak priče: djevojke koje ne voze, obično ne znaju da s unutrašnje strane desnog suncobrana postoji malo ogledalo koje se može koristiti cijeli dan, ali je njegova upotreba ipak najčešća u noćnim satima, pred jutro, u dane vikenda, za popravak frizura i šminke. One s desnog sjedala potežu glavni unutrašnji retrovizor na svoju stranu, za navedene potrebe, ali ga ne vraćaju u prvobitni položaj. Dečki su još ošamućeni, pa to i ne primijete, što može biti kobno. Ali ako te manevre rade češće, sigurno su zaslužile da im dečki poklone jedno lijepo ogledalce. Za zalaganje na poslu i redovitost!
