Periost ili pokosnica tanka je opna koja obavija sve naše kosti. Ona doista liči na prozirnu najlonsku foliju tako čvrsto priljubljenu za kosti, da se pri operativnim zahvatima teško vidi golim okom. Njena je funkcija najizraženija u rastu i pri prijelomima kostiju upravo stoga što je ona zadužena za stvaranje kosti, a u ova dva stanja ono je najpotrebnije. No, kako kosti u širinu polako rastu cijeli život, tako i pokosnica svoju zadaću ispunjava stalno. Naše su kosti uglavnom zaštićene debelim slojem mišića, a ponekad i masti, te su tako izolirane ozljede pokosnice rijetke (dakle bez prijeloma ili puknuća same kosti). Ipak, na nekim izloženim dijelovima tijela dolazi do njenog ozljeđivanja, a zatim i cijelog niza problema vezanih uz to. Mjesta koja nisu dobro "tapecirana", pa se kosti ili njihove izbočine nalaze odmah ispod kože su: kičice (postranične kosti na skočnim zglobovima), prednja strana potkoljenice (goljenična kost), koljena, laktovi, ručni zglob (zglob šake). Postoje, naravno, i druga mjesta na kojima su kosti plitko ispod kože, ali ona se rijeđe ozljeđuju. Dakle, svi udarci u nabrojana područja iznimno su bolni i redovito oštećuju i pokosnicu. Obično se nakon njih javlja vidljiv otok koji prolazi relativno sporo. U težih slučajeva bolovi i otečenost mogu biti tako jaki da se opravdano može posumljati i na prijelom kosti, te je potrebno i rendgensko snimanje kako bi se ta sumnja otklonila. Liječenje samo po sebi obično nije potrebno, osim možda pomoć u smislu hladnih ili ledenih obloga kako bi se smanjila bol i skratilo vrijeme oporavka. No, postoje slučajevi u kojima se udarci u kost ponavljaju relativno često, a samim tim uzrokuju i ponovljene upale pokosnice. Takvo stanje može rezultirati i nečim što nije baš ugodno, iako ne predstavlja veliku opasnost, a to je bujanje same kosti na mjestima upale. Kao što sam već rekao, pokosnica je odgovorna za stvaranje kosti. U normalnim okolnostima sve je u ravnoteži, pa tako i stvaranje, odnosno rastvaranje koštanog tkiva koje se događa cijeli život. No, kada dođe do upale periosti, pogotovo čestih i ponovljenih upala, moguće je da takvo stanje provocira i pojačano stvaranje kosti na mjestu upale, a samim tim i izrastanje koštane kvrge. To sam imao često prilike vidjeti u nogometaša i odbojkaša, koji su izloženi udarcima u predio potkoljenice i koljena. No, nerijetko takva se stanja daju uočiti i u specifičnim profesijama, poput čistačica, građevinskih radnika, električara, i slično. Cijela priča obično počinje jednim udarcem, koji uzrokuje bol na tipičnom mjestu, a zatim serija novih udaraca na isto mjesto ne dozvoljava upali da se smiri i otoku da splasne. Ubrzo bol postane kronična, a s obzirom da ona rijetko smeta obavljanju svakodnevnih poslova, obično je zanemarena. Tek kad otok postane trajan i vrlo tvrd, traži se liječnička pomoć, ili se koštana izbočenja pronalaze pri pregledu zbog drugih problema. Kada se jednom pojavi, koštanu kvrgu moguće je ukloniti isključivo kirurškom intervencijom, iako za nju u većini slučajeva nema razloga. Naime, prije ili kasnije sam proces se smiri, pa ni koštana izbočina ne čini smetnje. Iznimka može biti stanja kod kojih samo izbočenje utječe na funkciju zgloba ili na kvalitetu obavljanja svakodnevnih aktivnosti. Općenito savjetujem da se mjesta stalne iritacije ili udaraca dobro zaštite adekvatnom zaštitnom odjećom, koje danas ima uistinu veliki izbor.