Iako senzacionalnih otkrića jednostavno nema, novi lijekovi za rak nikada brže nisu dolazili na tržište. Jednostavno, ako su početna klinička istraživanja ohrabrujuća, preostali dio istraživanja se zanemaruje, kako bi spasonosna rješenja stigla do pacijenata, kojima je to možda zadnja nada. Neki kažu da je takav postupak znak progresa i velike humanosti, a neki da se radi o tipičnoj medvjeđoj usluzi s elementima grabeži.
Odmah ćemo vidjeti da imamo posla s ekstra-profitom farmaceutskih kompanija. PREKIDAJU SE ISTRAŽIVANJA NA LIJEKU, ZA KOJEG BI SE MOŽDA U NASTAVKU ISTRAŽIVANJA UTVRDILO DA NEMA TAKVA OBEĆAVAJUĆA SVOJSTVA, KAKO JE ISPRVA IZGLEDALO. Ili da šteta debelo premašuje korist. Naravno, RANIJI IZLAZAK NA TRŽIŠTE ZNAČI DA ĆE SE I ULOŽENA SREDSTVA RANIJE VRATITI. Komercijalni interes je očigledan, a korist za pacijenta upitna. Prijevremeni početak eksploatacije lijeka možemo promatrati i kao PRODUŽETAK POKUSNOG RAZDOBLJA, ovaj put na puno većem uzorku. Siguran sam da mnogi nisu svjesni da medijska pompa oko svakog noviteta možda krije i nesagledive negativne posljedice. Nekako smo navikli da sve ono što nam serviraju kao lijek prolazi kroz najstrože provjere, što je medicinu uvijek odvajalo od šarlatanstva. ILI SU PRITISCI PREVELIKI, DA BI SE SVE ISPOŠTOVALO?
Neki od trenutno najrazvikanijih lijekova za tretiranje raka prošli su vrlo manjkavu proceduru ispitivanja. To su, između ostalih Herceptin, Avastin, Sutent i TaxolCarbo. Ponekad se provede tek 40% predviđenih kliničkih ispitivanja. U takvoj situaciji TREBA SE NADATI DA EVENTUALNE SKRIVENE MANE NISU PREVELIKE. O nekoj dugoročnoj sigurnosti takvih lijekova možemo samo sanjati. Doduše, nekakav monitoring za lijekove na tržištu postoji, ali na to se troši svega 0,3% prihoda proizvođača lijekova. Premalo... i bojim se da nismo zaštićeni od mogućeg lošeg slijeda događaja. Barem ne dovoljno. Da li vam se čini da ULOGU POKUSNIH KUNIĆA PREUZIMAJU NAJBOLESNIJI? Koliko ih je to platilo životom?
Dr. Apolone s Mario Negri instituta kaže: „Preliminarni obećavajući rezultati jednostavno nisu dovoljni. Ono što isprva izgleda dobro, MOŽDA I NIJE TAKO DOBRO. Svatko bi želio da ono što djeluje postane što prije dostupno, ali DA LI SE MOŽEMO IGRATI ŽIVOTIMA? Prvo moramo u potpunosti razumjeti kakav preparat držimo u ruci...“
Kada malo razmislim, scenarij je uvijek isti. Prvo mediji objave senzacionalno otkriće. MOŽDA imamo lijek za rak. Onda nam kažu da će proći još puno godina do široke primjene. Onda bi svi htjeli taj lijek, BEZ OBZIRA ŠTO JOŠ NIJE ISPITAN. Onda se proizvođači smiluju, nadležna komisija izdaje dozvolu i GRABEŽ POČINJE. Mrtve ćemo zbrajati kasnije.
Ovdje moram povući jednu paralelu. Vidimo da se strogi znanstveni principi ponekad MALO zaobilaze. Ne zaboravimo, ovdje govorimo o vrlo otrovnim materijama, koje vas mogu srediti u tren. Granica eventualne ljekovitosti otrovnih supstanci vrlo je labilna i upitna. S druge strane, alternativne metode liječenja (koje su ili neotrovne ili znatno manje otrovne) odbacuju se u startu, jer NISU DOVOLJNO ISPITANE. Ovdje se o pritisku pacijenata ne govori javno. Možda se i ne smije govoriti. Točke interesa javnosti unaprijed su programirane. I to do najsitnijih detalja.
