Prilikom uporabe svake pojedine kočnice motocikl se ne ponaša jednako. Ako kočite samo prednjom kočnicom težište se automatski prenosi prema naprijed. Pri većim brzinama to može dovesti do blokiranja kotača, te kotač gubi stazu i vozač najčešće pada s motocikla preko prednjeg kotača. Ručnom kočnicom ne treba reagirati naglo i prebrzo. Ručna kočnica povlači se s osjećajem, lagano i oprezno, a otpušta se brzo - trenutno. Prilikom pravilne uporabe ručne kočnice, zaustavni put je znatno kraći u odnosu na kočenje nožnom kočnicom. Ako kočimo samo nožnom kočnicom, težište vozača se prenosi prema natrag. Blokiranje zadnjeg kotača dovodi do zanošenja, a posebno na mokrom kolniku i put zaustavljanja je puno dulji. Ako kočite istovremeno i ručnom i nožnom kočnicom, sile kočenja djeluju i na prednji i na zadnji kotač. Tada, zadnji kotač slijedi stazu prednjeg kotača, položaj težišta je pravilno raspoređen, motocikl je puno stabilniji, a zaustavni put je najkraći. Oprez! U vožnji kroz zavoj, pri uporabi bilo koje kočnice, stabilnost motocikla se bitno smanjuje, te može doći do zanošenja, okretanja ili pada s motocikla. Kako treba kočiti? U stvarnim prometnim uvjetima, prisiljeni smo istovremeno koristiti više načina usporavanja, kočenja ili zaustavljanja - kočenje motorom, te ručnom i nožnom kočnicom. To od vozača zahtijeva sinkroniziran rad s ručicom gasa i spojke, te s ručnom i nožnom kočnicom. Vozač to mora dobro uvježbati i vrlo spretno izvoditi. Treba nastojati usporavati i kočiti kombiniranom uporabom ručne i nožne kočnice istovremeno. Pri malim brzinama možemo kočiti samo jednom kočnicom, ali pri većim brzinama kočenje se uvijek započinje ručnom kočnicom, da bi se motocikl smirio i izbjegao trzaj, i tek tada kočimo nožnom kočnicom. Kočenje nastavljamo s obje kočnice istovremeno. Ovaj način kočenja osigurava stabilnost motocikla, daje najveći učinak kočenja i najkraći put zaustavljanja.