Razvikana povezanost kolesterola i srčanih bolesti još je zanimljivija. Koliko je sve istina, a koliko fama?
Jeste li ikada razmišljali koliko u nekim standardnim popularnim medicinskim savjetima ima istine? Koliko su ti savjeti realni, a koliko tek puke fraze? Koliko su uopće znanstveno utemeljeni?
Jedna od standardnih preporuka je 5 obroka voća i povrća dnevno. Naravno da je dobro jesti što više voća i povrća, ali ova konkretna preporuka nema previše znanstvene osnove. Potječe od jednog sastanka proizvođača voća i povrća u Kaliforniji 1991. godine. To je bila više reklamna poruka, ali vremenom je prihvaćena kao medicinski savjet. Tijekom godina, koncept se nadopunjavao, pa tako, recimo, danas se i ketchup računa kao legitimna opcija. Vjerujem da je mnogima poprilično nejasno što „5 obroka“ uopće znači. 5 od svakog ili 5 ukupno? Koliki je 1 obrok? Kao orijentacija može poslužiti, sve izvan toga podsjeća na crtu u pijesku.
Razvikana povezanost kolesterola i srčanih bolesti još je zanimljivija. Koliko je sve istina, a koliko fama? Dakle, zasićene masnoće podižu krvne razine LDL kolesterola, što onda dovodi do začepljenja arterija i poprilično loših zdravstvenih posljedica. To je teorija, od koje živi industrija dijetalnih proizvoda i lijekova za regulaciju kolesterola. Nažalost, teorija nikada nije dokazana, a kontroverze i nelogičnosti izlijeću iz dana u dan. Recimo, poznato je da Francuzi jedu velike količine zasićenih masti, pa ipak je pojavnost srčanih bolesti kod njih manja nego u brojnim državama, gdje se tih masti koristi znatno manje. Žene prirodno imaju znatno više kolesterola u krvi od muškaraca, ali krvožilne bolesti ih manje pogađaju. Više od pola žrtava infarkta umire s normalnim kolesterolom, a nizak kolesterol inače podrazumijeva i veće izglede za preuranjenu smrt. Jedan od glavnih pokretača hipoteze o štetnosti kolesterola je medicinski istraživač Ancel Keys, koji je 1958. godine objavio „Studiju 7 država“, gdje je pokazao izravnu povezanost zasićenih masti i srčanih bolesti. No, ova povezanost netragom nestaje, kada se proanalizira prethodna studija istog autora, gdje su 22 države bile uključene. Da li je u pitanju manipulacija podacima, koje nam dovoljno dugo prikazuju kao istinu?
Sličnih primjera ima još mnogo. Kada govorimo o konzumaciji alkohola, preporučeni tjedni limit znatno se razlikuje od države do države. U Francuskoj je to 100 grama, a u Japanu čak 280 grama čistog alkohola. Konsenzusa nema, svaka država odlučuje prema svojim kriterijima, a možda i prema svojim interesima.
Previše je onih, koji nas uvjeravaju u najrazličitije mitove na dnevnoj bazi. Nemar ili problematične namjere?
Prijavite se na besplatni newsletter:[email protected]
