Ponovljena iščašenja ramena  nastaju kao rezultat oštećene zglobne čahure i ligamenata koji osiguravaju stabilnost ovog zgloba


Imam 19 godina. Prvi put sam rame iščašila u 4. srednje i od tada mi se to dogodilo otprilike 10 puta, primjerice, prilikom skoka u more na glavu, igranja tenisa, odbojke... Ponekad jednostavno ležim u krevetu, naslonim se na to rame i ono se opet iščaši. Zadnji put iščašila sam ga prije tri dana na veslanju.  Samo je nakon prvog iščašenja liječnik vratio rame na mjesto. Od tada mi se uvijek samo od sebe nekako vrati u normalan položaj. 
Hoće li mi to rame zauvijek ostati tako ranjivo, bih li trebala obaviti kakav pregled i što mogu napraviti da se to ne događa?


Ponovljena iščašenja ramena, naročito ona koja se događaju često i bez naročitog povoda, nazivamo i „habitualnim luksacijama“. Može se reći da ona nastaju kao rezultat oštećene ili „rastegnute“ zglobne čahure i ligamenata koji osiguravaju stabilnost ovog zgloba. Takvo stanje predstavlja problem u smislu rizika u svakodnevnim aktivnostima.

Liječenje habitualnih luksacija primarno je operativno. Kirurškim zahvatom (artroskopskim ili operacijom na otvorenim ramenu) cilj je popraviti oštećenja na zglobnoj čahuri te tako stabilizirati nestabilan zglob. Postoperativna rehabilitacija je spora i zna potrajati i do šest mjeseci. 

Alternativno, moguće je pokušati sprovesti neoperativno liječenje. Ono se sastoji prvenstveno od vježbanja s tri komponente. Prva je povećanje snage okolne muskulature. Druga je poboljšanje izdržljivosti tih istih mišića, dok je treća ubrzanje proprioceptivnog odgovora. Takav postupak traje više mjeseci, a redovito vježbanje nastavlja se i nakon završenog terapijskog protokola. 

Ukoliko prođe godina dana bez iščašenja ramena, možemo reći da je neoperativno liječenje polučilo uspjeh. Nažalost, takav ishod terapije kod habitualnih luksacija više je iznimka nego pravilo, posebice kod fizički aktivnih pacijenata i sportaša, kako rekreativaca, tako i profesionalaca.