Mišić je meko tkivo, te mu je nužno potreban mir za cijeljenje. Ozljeda mišića se ne regenerira, dakle ne cijeli stvaranjem novog mišićnog tkiva, već vezivnim ožiljkom, baš kao i koža.
Ozljede mišića u sportaša poseban su problem zbog četri razloga.
Prvi je činjenica da ih smatramo prolaznom smetnjom, što u jednom dijelu slučajeva one uistinu i jesu.
Drugi je nepostojanje jasnog protokola koji bi govorio koliko je vremena potrebno jednoj parcijalnoj mišićnoj rupturi, od recimo 2 cm da zacijeli.
Treći je razlog nerazumijevanje da su nekontaktne mišićne rupture (one koje su nastale bez udarca) u stvari sindromi prenaprezanja, te njihov uzrok nije trening ili utakmica na kojemu su nastale, već cijeli niz treninga i utakmica koje su prethodile ozljedi.
Dijagnostika je poseban problem. Jer dok je odmah po ozljedi UTZ ili MR dijagnostikom moguće utvrditi kolika je ozljeda i gdje se nalazi, kontrolni dijagnostički postupci su nepouzdani jer se i nakon 6 mjeseci od ozljede i kod sportaša koji su već davno u punom treningu još uvijek vide znakovi nepotpunog cijeljenja.
Zbog svega ovoga, protokoli u liječenju i brzina povratka ozlijeđenog sportaša u puni trening zavisi o iskustvu i umješnosti medicinskog tima, poglavito fizioterapeuta i ortopeda, te vremenski mogu znatno varirati.
Valja razumjeti da je mišić meko tkivo, te mu je nužno potreban mir za cijeljenje. Ozljeda mišića se ne regenerira, dakle ne cijeli stvaranjem novog mišićnog tkiva, već vezivnim ožiljkom, baš kao i koža. To će reći, da su ožiljak i njegova neposredna okolina posebno osjetljivi na novi fizički stres, naročito kada proces cijeljenja nije dovoljno napredovao. Isto tako, izostanak bolova kod istezanja, trčanja ili drugog fizičkog opterećenja nije znak da je cijeljenje završilo. Tu činjenicu na vlastitom primjeru iskusili su mnogi sportaši koji su ponovili ozljedu, a koja se tada mnogo sporije liječi. Također, nužno je preispitati trenažni proces, te procijeniti koji njegovi dijelovi mogu povećati rizik od mišićnih ozljeda, te ga modificirati na način da se ti rizici smanje.
Zbog svega toga, stručno vođeni proces liječenja, naročito kod reruptura, značajno smanjuje postotak recidiva.
