• Višekratne mišićne rupture na istom mjestu, ili prave kronične rupture, predstavljaju zaista rijetko i teško lječivo stanje. Pretpostavka je da pri ponovljenim otrgnućima mišićnih vlakana tijelo nastoji obimnim ožiljkom stabilizirati oštećeni dio

Mišićna istegnuća ili djelomične rupture uvjerljivo su najčešće ozljede u sportaša. U većini slučajeva one su posve benigne i prolaze uz mirovanje ili liječenje u nekoliko dana, ili češće tjedana. Rjeđe, nedugo nakon povratka u puno trenažno opterećenje, dolazi do ponavljanja iste ozljede ili oštećenja istog mišića. U iznimnim slučajevima takve “kronične” mišićne rupture uzrokuju stanja u kojima se bolnost javlja svako malo i priječi normalno bavljenje sportskom aktivnošću.

Pri ponovljenoj mišićnoj rupturi valja posve stati s treningom, te učiniti adekvatnu dijagnostiku (najjednostavnije ultrazvuk). Potom valja pregledati ne samo mjesto oštećenja, već i mišićno stanje cijelog ekstremiteta, ne bi li se uočila predispozicija za nastanak ovakve ozljede. Zatim je dobro detaljno razmotriti principe trenažnog procesa, te ako je moguće, modificirati najrizičnije segmente. Dovoljno dug oporavak od velike je važnosti, jer ponovljene mišićne rupture najčešće i imaju svoj uzrok u prebrzom povratku u trening nakon prve ozljede.

Višekratne mišićne rupture na istom mjestu, ili prave kronične rupture predstavljaju zaista rijetko i teško lječivo stanje. Pretpostavka je da pri ponovljenim otrgnućima mišićnih vlakana tijelo nastoji obimnim ožiljkom stabilizirati oštećeni dio. Takva obrambena reakcija donosi za sportaša i dvije slabosti. Velik i obiman ožiljak predstavlja smetnju pri mišićnoj kontrakciji, te dodatno mijenja već promijenjen smjer sila kroz mišićna vlakna prema tetivi. Dalje, zbog cijelog niza fizioloških razloga, kapilarna cirkulacija u okolini ožiljka prilično je slaba. Sve to dovodi do pogodne okoline za nastanak novih oštećenja.

Liječenje ovakvog kroniciteta jest moguće, ali je složeno i zahtjeva vrijeme. Dva su osnovna cilja tog liječenja. Prvi je omekšati sam ožiljak i poboljšati kapilarnu cirkulaciju lokalno, što se čini ili frikcijskom masažom ili terapijom udarnim valom. Drugi je “natjerati” tijelo da proširi kapilarnu mrežu u ozlijeđenom području, što je moguće aerobim treningom nižeg intenziteta, te specifičnim vježbama istezanja.