Ponovno piriformis

Može li se Sy m.pirifor­mis vratiti nakon operacije? (pro­šlo je 12 godina) 

Najduži živac u ljudskom tijelu (ishiadicus) sastoji se od vlakana koja izlaze iz donjeg dijela slabinske kra­lježnice, te prolazi kroz du­boke mišiće glutealne regije (stražnjice), zatim putuje stražnjom stranom noge sve do prstiju. Mišić piriformis je jedan od tih dubokih mi­šića. Kod manjeg postotka ljudi postoji anatomska varijanta koja pod određenim okolnostima doz­voljava tom mišiću da izvrši trajni pritisak na živac, te tako izazove bolove koji liče na klasični išijas.

Za razliku od najčešćeg uzroka išijasa, koji se nalazi u deformiranom hrskavič­nom diskusu slabinske kralježnice, ovdje je uzrok pri­tiska mišić Piriformis, pa se taj bolni sindrom i naziva njegovim imenom. 

Sindrom piriformisa iz­razito je težak za dijagnostiku. On se ne može vidjeti na magnetskoj rezonanci, a simptomi su identični pritisku na izlazište živca iz kralježnice. Tako se dija­gnoza ovog bolnog stanja postavlja tako da se isključe svi ostali mogući uzroci. Tek tada ovo bolno stanje možemo nazvati pravim pirifor­mis sindromom. 

Neoperativno liječenje zas­niva se na nastojanjima fizioterapije da opusti na­pete mišiće, najčešće masa­žom, toplim procedurama i vježbama istezanja. Ako ta­kav pristup ne urodi plo­dom, preostaje kirurška in­tervencija. Ona, na žalost, podrazumijeva vrlo veliki rez i relativno dugi opora­vak, te, koliko znam, izvodi se samo u Zagrebu. Iskustva liječnika koji ju provode govore da su konačni rezultati dobri. 

Ponovna pojava istog sindroma poslije operacije iz­nimno je rijetka. Ponovno je vjerojatnije da je živac pritisnut negdje drugdje, te je te­meljita dijagnostika najvaž­nija. 

Ako se i utvrdi da je riječ o piriformis sindromu, naj­prije valja pokušati odgova­rajuću fizioterapiju. 

Poslije operacije, nužno je trajno sprovoditi porofilaksu kroz vježbe istezanja, kako bi se duboki postoperativni ožiljci održali fleksibilnima i sami ne bi postali dio problema.