Poremećaji ravnoteže

Većina poremećaja ravnoteže ukazuje na problem u vratnoj kralježnici. Ako se ona pokaže kao glavni krivac, onda se problem može liječiti i zaliječiti tako da se ukloni simptom, iako osnovni proces u samoj kralježnici ostaje netaknut

Kada hodamo, radimo, plivamo, vozimo automobil, plešemo, trčimo ili smo usred neke sportske aktivnosti, uzimamo zdravo za gotovo vlastitu percepciju prostora i sposobnost održavanja ravnoteže u svim tim i još nekim drugim situacijama. Nismo ni svjesni da svi tjelesni sustavi moraju raditi besprijekorno kako bismo bili sposobni učiniti nešto tako jednostavno kao, na primjer, ustati sa stolice. Poremećaji ravnoteže sve se češće javljaju kao simptom. Oni mogu ukazivati na cijelu paletu bolesti i patoloških procesa, od kojih je većina vrlo ozbiljna te ih nikako ne treba zanemariti, već pregledima i dijagnostičkim pretragama treba točno utvrditi uzrok povremenoj ili konstantnoj neravnoteži. Radi li se o procesima na kori velikog mozga, srednjem uhu, vratnoj kralježnici, mišićno-živčanom sustavu ili žlijezdama s unutarnjim lučenjem, može odgovoriti tek serija pretraga u kojima će se sustavom eliminacije isključivati jedan po jedan mogući uzrok, dok na kraju ne ostane samo jedan. To, posebice u uvjetima u kojima radi naše zdravstvo, može biti dug i mukotrpan posao, ali bilo kakvo liječenje bez prethodno čvrsto postavljene dijagnoze posve je besmisleno, a u ovom slučaju može biti i opasno.

Ipak, većina poremećaja ravnoteže ukazuje na problem u vratnoj kralježnici. Ako se ona pokaže kao glavni krivac, onda se problem može liječiti i zaliječiti tako da se ukloni simptom, iako osnovni proces u samoj kralježnici ostaje netaknut. Naime, vratnom kralježnicom, osim spleta živaca koje nazivamo i leđnom moždinom, prolaze i dvije arterije koje vode krv u regiju malog mozga, odnosno stražnji dio glave. Problem s tim arterijama može predstavljati činjenica da one prolaze kroz same kralješke, dakle kroz za to postojeće otvore na kostima vratnog segmenta kralježnice. Iako ih takav smještaj čini otpornim na neke vanjske stresove, s druge ih strane čini vrlo izloženima svim promjenama na koštanom i hrskavičnom dijelu kralježnice koje danas zovemo i degenerativne promjene, odnosno bolesti.

Ako se, dakle, dogodi da s vremenom kralježak promjeni oblik, poziciju ili se cijeli segment deformira u smislu skolioze, to može dovesti do slabije opskrbe krvlju dijela malog mozga. Čak je i tada velika vjerojatnost da nećemo osjetiti gotovo ništa, jer te iste krvne žile, zatezanjem vlastitih mišića povećavaju pritisak i brzinu protoka krvi te kompenziraju nastali poremećaj. Ali, ta kompenzacija ne može trajati u nedogled te se u određenim situacijama pri pokretanju vrata, vanjskim stresovima ili nekim drugim stanjima, dotok krvi prema glavi može naglo smanjiti ili čak i na trenutak prekinuti. Znak da se to dogodilo najčešće je trenutni gubitak ravnoteže, osjećaj "gubitka tla pod nogama", vrtoglavica, šumovi u ušima, a u težim slučajevima mučnina, povraćanje, pa i nesvjestica. Gotovo je pravilo da kada jednom započnu, takvi simptomi ne prolaze sami od sebe, već zahtijevaju liječenje. Jedan od često primjenjivanih načina su sredstva za poticanje cirkulacije. Iako od pomoći, odsustvo simptoma kod redovitog uzimanja tih tableta vremenski je jednako trajanju njihova djelovanja, što će reći da ih valja redovito uzimati. Mišljenja sam, a i praksa govori tome u prilog, da valja prije svega fizikalnom terapijom pokušati poboljšati okruženje oko tih dviju vertebralnih arterija, a sve u cilju smanjenja njihova spazma i poboljšanja optoka krvi u njima. To se može učiniti prvenstveno masažom i akupresurom, u cilju smanjenja grča mišića vrata i ramena, koji dodatno usporavaju krvni optok. Drugi zahvat svakako bi trebala biti kiropraktika, jer već i malom promjenom odnosa među kralješcima moguće je osloboditi krvne žile velikog pritiska. Treći dio liječenja, a po važnosti na prvom mjestu za dugotrajno odsustvo ovih neugodnih simptoma, svakako su vježbe i to, u ovom slučaju, vježbe istezanja. Njihova je svrha održati zglobove, ligamente i mišiće u takvom stanju da dozvoljavaju maksimalno mogući obim pokreta u vratu. Na taj način i krvne žile bivaju oslobođene pritisaka uzrokovanih skraćenjem ligamenata i mišića te im je omogućeno mnogo povoljnije okruženje za normalnu funkciju.