Koliko traje oporavak nakon artroskopije koljena?


Artroskopija je danas rutinski operativni zahvat koji se radi kako u dijagnostičke svrhe, tako i u terapijske. S obzirom da prilikom ove operacije nema velikog reza, već se u zglob (najčešće koljeno) ulazi sa instrumentima koji zahtijevaju tek male otvore, tako je i trauma za sam zglob i okolna tkiva relativno mala, pa je i oporavak u usporedbi sa operativnim zahvatima na „otvorenom“ koljenu vrlo brz. No, razlika je u tome što se čini za vrijeme artroskopije, te koji je razlog poradi koje se pristupa ovom postupku.

U koliko je riječ o dijagnostičkom zahvatu koji se čini kako bi se utvrdila oštećenja u samom zglobu, a koja znaju ostati skrivena i kraj najmodernijih dijagnostičkih postupaka (magnetske rezonance, na primjer), tada je oporavak vrlo brz, te traje dva do tri tjedna. Ako se, pak, putem artroskopije saniraju meniskealna oštećenja, oporavak će trajati nešto duže i to od 4-8 tjedana, a sve u zavisnosti od tipa oštećenja i tipa sanacije (šivanje, parcijalno ili potpuno odstranjivanje).

Artroskopski se može djelomično ili potpuno sanirati i druga hrskavična ili ligamentarna oštećenja koljena, te po njima oporavak može trajati i više mjeseci, uz adekvatnu postoperativni fizioterapiju. Okvirno, može se reći da je ova modifikacija operativne tehnike značajno smanjila vrijeme oporavka, te prorijedila komplikacije koje prate kirurške postupke. Ipak, valja imati na umu da je i ovako poštedna, ovo ipak operacija, te po njoj valja doslovno slijediti upute liječnika i fizioterapeuta, a kako bi se izbjegle moguće komplikacije, te dozvolilo tkivu nad kojim je učinjen terapijski zahvat da zacijeli u cijelosti prije povratka u svakodnevna radna ili sportska opterećenja.

Poseban problem poslije bilo kojeg operativnog zahvata, a naročito onog na koljenu, predstavlja povratak mišićne snage i izdržljivosti. Kako tijelo kod bilo koje ozljede, pa tako i kod operativnog zahvata, direktno smanjuje snagu mišića, a kao mehanizam koji bi trebao zaštititi zglob od daljnjeg ozljeđivanja, važno je povratiti tu snagu izdržljivost, ali i brzinu reakcije adekvatnim rehabilitacijskim postupkom oslonjenim na vježbe u dovoljnom obimu i vremenu. U protivnom, rizik ponovnog ozljeđivanja istog tkiva ili drugih dijelova zgloba ostaje visok. Osim toga, kod nekih dijagnoza operativni zahvat tek je dio ukupnog liječenja tijekom kojeg nije moguće ukloniti sve prepreke normalnoj funkciji zgloba. Preostali posao odrađuje se kroz individualni fizioterapijski postupak poslije same operacije.