Prije skoro mjesec i pol iskrenula sam desnu nogu. Nakon početne užasne boli, malo se smirilo i bilo je natečeno. Nakon par dana išla sam na putovanje koje nisam mogla odgoditi. Tamo smo puno hodali i noga mi je još više otekla, te sam ju ponovno uganula. Jedan dan sam mirovala a onda opet nastavila normalno s hodanjem. Kad sam se vratila s putovanja posjetila sam doktora, bila sam na rendgenu i ustanovljeno je da nije ništa puklo(naravno, jer sam mogla hodati) i doktor mi je rekao da se ne naprežem i da mažem deep reliefom. Pretpostavljam da je htio reći da imam obično uganuće skočnog zgloba. Vrijeme prolazi, a oteklina se samo malo smanjila i noga me boli ako duže stojim ili hodam. Trebam li potražiti stručnu pomoć ili će to proći?
Uganuća skočnog zgloba(gležnja), toliko su česta, da uglavnom ne obraćamo pažnju na njih. Većina prolazi sama od sebe i bez ikakvog liječenja, mirovanja ili imobilizacije. Tek nekoliko dana umjerene ili blage bolnosti kod hodanja i već je sve iza vas. No, nije uvijek tako. Ponekad, ozljede mekih tkiva ili hrskavice bivaju tolike da tijelo ili nije u mogućnosti samo popraviti štetu. Ili oporavak traje toliko dugo, da je pomoć nužna.
Prije svega važno je utvrditi koliko su oštećeni ligamenti koji daju čvrstoću gležnju. Jača istegnuća nose opasnost razvoja nestabilnosti. Također nisu rijetkost i oštećenja hrskavice u zglobu i to u smislu nagnječenja. Potom, moguće je da pri distorziji dođe do pomaka u međuodnosu zglobnih tijela, bilo gležnja, bilo zglobova među manjim kostima stopala. Jedno ili više spomenutih oštećenja može dovesti do produžene boli, kao i do konstantnog otoka i više tjedana, pa čak i mjeseci po samoj distorziji. I na kraju, pri uganuću može doći i do koštane frakture.
U ovom slučaju, kao i u svim sličnima, preporuka je prvo učiniti RTG snimku kako bi se isključila fraktura. Potom je potreban pregled liječnika ili fizioterapeuta kako bi se procijenilo stanje na samom gležnju i njegovoj okolini. Iskusni manuelni terapeut nastojati će provjeriti jesu li međuodnosi u zglobovima uredni, te ako nisu, ispraviti će uočene nedostatke. Potom, a ako se ukaže potreba, nastavlja se liječenje sa fizioterapijom, kojoj je za cilj ubrzati cijeljenje ozlijeđenih mekih tkiva, te pomoći uspostavi normalnog krvnog i limfnog optoka. Uobičajeno terapija u ovoj fazi traje relativno kratko i rijetko je duža od 2 tjedna. Vrlo rijetko, razviju se i kronični bolni sindromi kao posljedica distorzije. Njihovo liječenje predstavlja pravi izazov kako fizioterapiji, tako i ortopediji, te ih nastojimo spriječiti kada god je to moguće, a to činimo upravo pravodobnom i ciljanom terapijom.
